Je li naše bogatstvo doista naše? | Svjetlo za novi dan
Živimo u svijetu u kojemu se uspjeh često mjeri onime što čovjek posjeduje. Nastojimo osigurati budućnost, povećati svoje prihode i sačuvati ono što smo stekli. No Isusova prispodoba o bogatom bezumniku postavlja nam neugodno pitanje: što vrijedi sve naše bogatstvo ako pritom zaboravimo Boga i bližnje? Sveti Bazilije Veliki, jedan od najvažnijih crkvenih otaca četvrtoga stoljeća, snažno je naglašavao odgovornost bogatih prema siromašnima i upozoravao na duhovnu opasnost sebičnoga gomilanja dobara.
Biblijsko čitanje: Luka 12,13–21
„Čuvajte se i klonite svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” (Luka 12,15)
Bogatstvo koje ne može spasiti
Čovjek iz Isusove prispodobe imao je bogatu žetvu. Njegova su polja obilno rodila, a skladišta postala premalena za sve što je posjedovao.
Na prvi pogled, njegov problem nije bio neobičan. Imao je više nego što je očekivao i morao je odlučiti što učiniti s obiljem.
No način na koji razmišlja otkriva stanje njegova srca. On govori samo o sebi, svojim dobrima, svojim žitnicama i svojoj budućnosti. U njegovim planovima nema mjesta za Boga, a još manje za ljude kojima bi mogao pomoći.
Bazilije Veliki u svojoj propovijedi o bogatom bezumniku upozorava da dobra koja posjedujemo nisu dana samo radi našega osobnog uživanja. Ona nam pružaju priliku da pokažemo ljubav prema bližnjima.
Kršćanin zato ne smije promatrati svoje imanje kao nešto što nema nikakve veze s potrebama drugih ljudi.
To ne znači da je svaki oblik materijalne sigurnosti pogrešan. Sveto pismo ne osuđuje odgovorno upravljanje dobrima, rad ili razborito planiranje budućnosti. Ono osuđuje pohlepu, sebičnost i pouzdanje u bogatstvo umjesto u Boga.
Bogatstvo postaje opasno kada zauzme mjesto koje pripada Gospodinu.
Čovjek tada počinje vjerovati da će ga ono što posjeduje zaštititi od svih životnih nevolja. Zaboravlja da se zdravlje, život i budućnost ne nalaze potpuno u njegovim rukama.
Bogati bezumnik planirao je mnoge godine uživanja, ali nije znao da će već iste noći njegov život završiti.
Isus nas tako podsjeća na prolaznost svega zemaljskoga. Ono što danas smatramo sigurnim sutra može nestati.
Istinsko bogatstvo nije samo u onome što uspijemo sačuvati, nego i u onome što smo spremni podijeliti.
Kada pomažemo potrebitima, pokazujemo da naše pouzdanje nije u novcu, nego u Bogu koji nas opskrbljuje.
Misao za danas
Bog nam daje dobra ne samo da bismo od njih živjeli nego i da bismo njima služili drugima.
Jesam li zahvalan za ono što imam? Postoji li netko kome danas mogu pomoći onime što mi je Bog povjerio?
Molitva
Svemogući Bože, od Tebe dolazi svaki dobar dar i sve što imam primio sam po Tvojoj dobroti.
Oslobodi moje srce od pohlepe, sebičnosti i straha da nikada neću imati dovoljno.
Nauči me mudro upravljati onime što si mi povjerio, biti zahvalan u obilju i pouzdavati se u Tebe u oskudici.
Otvori moje oči za potrebe bližnjih i daj mi velikodušno srce koje je spremno dijeliti, pomagati i služiti.
Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izvor i nadahnuće: Sv. Bazilije Veliki, Homilia in illud: Destruam horrea mea (Propovijed na riječi „Srušit ću svoje žitnice”), poznata i kao homilija o bogatom bezumniku, na temelju Luke 12,16–21; Patrologia Graeca 31, 261–277. Riječ je o samostalnom razmišljanju na temelju glavnih naglasaka Bazilijeve propovijedi, a ne njezinu prijevodu.
