Kako oprostiti onima koji su nas povrijedili? | Svjetlo za novi dan
Opraštanje je jedna od najzahtjevnijih zapovijedi kršćanskoga života. Lako je govoriti o milosrđu dok nas nitko nije povrijedio, ali kada doživimo nepravdu, izdaju ili poniženje, oproštenje postaje ozbiljna duhovna borba. Sveti Ivan Zlatousti, tumačeći Isusovu prispodobu o nemilosrdnom dužniku, podsjeća nas da je oproštenje koje smo primili od Boga temelj naše spremnosti da oprostimo drugima. Krist nas ne poziva na opraštanje zato što su tuđe povrede beznačajne, nego zato što je Božje milosrđe prema nama neizmjerno.
Biblijsko čitanje: Matej 18,21–35
„Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” (Matej 18,21)
Milosrđe koje smo primili i milosrđe koje trebamo pokazati
Apostol Petar pristupio je Isusu s pitanjem koliko puta treba oprostiti bratu koji je sagriješio protiv njega. Predložio je sedam puta, vjerojatno smatrajući da je to velikodušna mjera opraštanja.
No Isusov odgovor nadilazi svako ljudsko računanje.
Opraštanje nije nešto što kršćanin treba odmjeravati kao dug koji je spreman podmiriti samo do određene granice. Ono treba proizlaziti iz srca koje je upoznalo Božje milosrđe.
Kako bi objasnio tu istinu, Isus pripovijeda o kralju koji je odlučio urediti račune sa svojim slugama. Jedan od njih dugovao mu je neizmjerno velik iznos koji nikada ne bi mogao vratiti.
Kada je sluga zamolio za strpljenje, kralj se sažalio nad njim i oprostio mu cijeli dug.
No isti je čovjek ubrzo susreo drugoga slugu koji mu je dugovao neusporedivo manje. Umjesto da pokaže milosrđe koje je upravo sam primio, zahtijevao je isplatu i dao svojega dužnika baciti u tamnicu.
Ivan Zlatousti u svojem tumačenju ove prispodobe posebno ističe nesrazmjer između velikoga oproštenog duga i maloga duga koji nemilosrdni sluga nije htio oprostiti.
U tome se otkriva ozbiljno upozorenje svakome od nas.
Koliko smo puta molili Boga da nam oprosti naše grijehe? Koliko smo puta primili njegovu milost, iako je nismo zaslužili? A ipak nam je ponekad teško oprostiti bližnjemu.
Često želimo da Bog prema nama bude milosrdan, a da prema onima koji su nas povrijedili bude strog.
No Krist nas poziva da živimo drukčije.
Oproštenje ne znači da zlo prestaje biti zlo. Ono ne zahtijeva da poričemo nepravdu, zaboravimo bol ili dopustimo drugima da nas nastave povrjeđivati. Također ne znači da se povjerenje mora odmah obnoviti ili da nije potrebno postaviti zdrave granice.
Opraštanje znači odreći se želje za osvetom i prepustiti konačni sud Bogu. Ono znači odbiti dopustiti da mržnja upravlja našim srcem.
Ponekad će oproštenje biti praćeno pomirenjem. U drugim okolnostima, osobito kada druga osoba ne priznaje svoju pogrešku ili nastavlja činiti zlo, pomirenje možda neće biti moguće.
Ipak, kršćanin je pozvan čuvati svoje srce od gorčine.
To nije lako postići vlastitom snagom. Zato nam je potrebna Božja milost.
Kada pogledamo Kristov križ, vidimo koliko je naše oproštenje skupo plaćeno. Isus nije umro za ljude koji su sami sebe mogli opravdati, nego za grešnike kojima je bilo potrebno spasenje.
Tko živi od takve milosti, pozvan je pokazivati milosrđe i drugima.
Misao za danas
Oproštenje nije tvrdnja da nas ono što se dogodilo nije povrijedilo. Ono je odluka da povredu ne pretvorimo u trajnu mržnju.
Postoji li osoba prema kojoj još uvijek nosim gorčinu? Jesam li spreman zamoliti Boga da mi pomogne napraviti prvi korak prema oproštenju?
Molitva
Milosrdni Bože, zahvaljujem Ti što si mi u Isusu Kristu oprostio grijehe i primio me u zajedništvo sa sobom.
Ti poznaješ sve moje rane, razočaranja i nepravde koje sam doživio.
Oprosti mi kada dopuštam da gorčina, ljutnja i želja za osvetom zavladaju mojim srcem.
Daj mi snage da oprostim onima koji su me povrijedili, mudrosti da razlikujem oproštenje od neopreznog povjerenja i hrabrosti da postavim potrebne granice.
Oslobodi me tereta prošlosti i nauči me živjeti u slobodi koju donosi Tvoja milost.
Neka moje srce bude ispunjeno istinom, pravednošću i ljubavlju.
Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izvor i nadahnuće: Sveti Ivan Zlatousti, Homiliae in Matthaeum (Homilije na Matejevo evanđelje), homilija LXI, osobito tumačenje Mateja 18,21–35. Zlatousti naglašava veličinu Božjega oproštenja i ozbiljnost nemilosrdnog odnosa prema bližnjima.
