Kako trebamo ljubiti Boga i bližnje? (Pravila Benedikta iz Nursije)

Sveti Benedikt iz Nursije, otac zapadnog monaštva i autor Pravila koje već 1500 godina nadahnjuje redovnički život, govori kako treba ljubiti Boga i bližnje, poziva na život u ljubavi, poniznosti i molitvi. Njegove duhovne smjernice – od ljubavi prema Bogu i bližnjemu, preko iskrenosti i praštanja, do svakodnevnog samonadzora i služenja drugima – ostaju trajno nadahnuće za kršćanski život.

Kako ljubiti Boga i bližnje?

Najprije: Boga ljubiti svim srcem, svom dušom i svom snagom, zatim bližnjega kao samoga sebe.

Onda: Ne govoriti krivo svjedočanstvo.
Ne težiti za užicima.
Siromašne okrijepiti.
Žalosne tješiti.

Ne zadržavati zlobu u srcu.
Ne pružati lažan mir.
Istinu izražavati srcem i ustima.
Ne vraćati zlo za zlo.

Tješiti progonstvo zbog pravde.
Svoje pouzdanje staviti u Boga.
Svakoga časa nadzirati svoje ponašanje.
Svoja usta čuvati od neispravnih i opakih riječi.
Često se posvetiti molitvi.

Ne udovoljavati tjelesnim požudama,
Božje zapovijedi dnevno izvršavati djelima.
Ljubiti čistoću.

Nikoga ne mrziti.
Ne biti zavidan.
Ne voljeti prepirke.

Izbjegavati preuzetnost.
Poštivati starije.
Voljeti mlade.

Iz ljubavi prema Kristu moliti za neprijatelje.
Sa zavađenima se još prije zalaska sunca pomiriti.

Ne činiti drugome što ne bismo htjeli da nama drugi učini.
Nepravdu ne nanositi, a nanesenu strpljivo podnositi.
Ne biti ohol.
Ne mrmljati.
Ljubiti neprijatelje.

Sv. Benedikt iz Nursije
(Pravila, pravilo 4.)

Izvor: Izvori 11/1980., str. 15

Benedikt iz Nursije bio je talijanski redovnik, pisac i teolog, rođen 2. ožujka 480. godine u Nursiji (današnja Norcia) u talijanskoj pokrajini Umbriji. Kao mladić poslan je na školovanje u Rim, no razočaran dekadencijom i moralnim stanjem velikoga grada, povlači se u Enfide (današnji Affile), u planinskom području Simbruini, oko 65 kilometara istočno od Rima.

Tamo je susreo pustinjaka čiji se samostan nalazio iznad sela na osami. Pustinjak mu je ponudio da primi redovnički habit i postane samotnjak. Benedikt je prihvatio poziv i tri godine proveo u tišini i molitvi.

Tijekom tog razdoblja samoće, koje je povremeno bilo prekidano kontaktima s vanjskim svijetom, Benedikt je sazrijevao duhovno i ljudski. Rastao je u spoznaji samoga sebe i čovjeka općenito. Njegova mudrost i karakter s vremenom su privukli pažnju ljudi u okolici koji su ga počeli cijeniti i slijediti.

Uskoro je osnovao dvanaest samostana u okolici grada Subiaca, a potom se preselio jugoistočno, na brdo Monte Cassino, gdje je ostvario svoje životno djelo – Pravilo svetog Benedikta.

Ova pravila, namijenjena svakodnevnom životu redovnika, odlikuju se uravnoteženošću, umjerenošću i razumnošću, pa su ih mnoge redovničke zajednice u srednjem vijeku prihvatile kao temelj svojega duhovnog života. Pravilo svetog Benedikta ostaje i danas najutjecajniji i najrašireniji redovnički pravilnik, gotovo 1500 godina nakon njegova nastanka.

Sveti Benedikt preminuo je od groznice 21. ožujka 547. godine u Monte Cassinu.

Vidi i ovo:  Sveti Benedikt iz Nursije, utemeljitelj zapadnog redovništva