Revnost prema Domu Gospodnjem

Tema današnjeg evanđelja je revnost prema Domu Gospodnjem.

Propovjedni tekst: Ivan 2, 13-25

Revnost prema Domu Gospodnjem

Današnje Evanđelje predstavlja nam Isusa na kakvog nismo navikli niti bi ikada očekivali da će se ovako ponašati. Uvijek smo imali sliku o Isusu koji je blag, skroman, pun sućuti i pozitivan prema drugima, no ono što nam opisuje evanđelista Ivan prikazuje Isusa kako je „ljut, bijesan i na neki način i agresivan“što se po logici teksta možemo zaključiti. No je li Isus stvarno bio ljut, bijesan i agresivan? Je li on ovdje pogriješio što je tako reagirao?

Što je to toliko povrijedilo Isusa da je tako reagirao? Kako nam Evanđelje svjedoči, Isus je s učenicima došao u Jeruzalem, u Hram, jer je bila blizu Pasha koju je očito želio slaviti u Hramu, u Domu Gospodnjem. No, kada je vidio kako izgleda Hram, odnosno njegovo vanjsko dvorište, reagirao je tako da je načinio bič od užeta i istjerao je iz hramskog dvorišta sve prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače kojima je rasuo novac i isprevrtao stolove. Mnogo je hodočasnika tada bilo u Jeruzalemu, vjerojatno više tisuća, jer Pasha je jedan od najvažnijih židovskih blagdana pa su ljudi dolazili iz raznih krajeva.

Židovski narod je slijedio zakon Starog zavjeta i u zakonu su im bile propisane određene žrtve koje su morali učiniti kako bi dobili oproštenje za svoje grijehe tako da su volovi, ovce i golubovi bili namijenjeni prodaji kako bi ih ljudi iskoristili kao žrtve u hramu; golubovi kao jeftinija žrtva za žrtvu za grijeh siromaha (Lev 5,7) i volovi posebno za žrtve paljenice (Br 7). Prodaja životinja bila je zbog pogodnosti ljudi koji su dolazili na bogoslužje za Pashu da ne moraju po Jeruzalemu tražiti životinje za žrtvu.

Mjenjači su radili upravo ono što im je ime govorilo – mijenjali su novac iz raznih valuta u hramski novac, šekele jer od svakog se Izraelca očekivalo da prinese pola šekela za Hram (Izl 30,13 ”Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela – prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi.”) Obratimo pozornost u Izlasku 30,13 stoji da je pola šekela prema hramskom šekelu. Što znači, kako bi Izraelci davali Hramu, morali su koristiti novac koji je odobrio Hram što zvuči pomalo čudno, ali ima veze s činjenicom da su strane valute obično sadržavale simbole i slike lažnih bogova i slike careva što nije bilo prihvatljivo za davanje u Hram.

Umjesto da se ovo ponudi kao praktična usluga za ljude koji dolaze slaviti Boga i poštovati odredbe zakona, vrlo vjerojatno je, poučeni činjenicama iz povijesti i sadašnjosti, da su prodavači životinja drastično pretjerali sa cijenom za životinje i da je mijenjanje novca postalo sumnjivo u njihovom poslovanju.

Pravi problem na koji Isus ukazuje jest činjenica da se to događa u Hramu što je ometalo sve one koji su došli u Hram stvarno slaviti Boga i koji su došli na molitvu. Isus jest bio ljut, ali pravedno ljut, na sve one koji su učinili da dvorište Hrama više naliči na tržnicu, trgovački centar ili kako je u našim krajevima poznato – kirbaj. Većinom se u današnje vrijeme ovakve scene ne nalaze u crkvenim dvorištima i samim crkvama, ali u okolici crkava toga ima (kad su neki kirbaji, proštenja, hodočašća…) i na neki način potvrđuju da se povijest ponavlja, možda samo u nekom blažem obliku nego u Isusovo doba.

Vidi i ovo: Isus – nasilnik ili revnitelj za dom Božji

Svašta se prodaje u tim prilikama, pod izgovorom „svetih predmeta“ koje nažalost i svećenici često puta blagoslivljaju. Koliko puta smo bili svjedoci da se crkve, propovjedaonice i najsvetija mjesta upotrebljavaju za razne marketinške i trgovačke poruke, odakle se šalju pozivi za kupovinu raznih duhovnih sadržaja (knjiga, slika, svetih predmeta, „milosnih darova“…), ali ti koji to čine zaboravljaju što je Isus rekao i učinio u Hramu. Takve stvari mogu sablazniti druge jer povezuju to kao primjer ponašanja Crkve, što ipak većinom ne stoji. Isus nas uči da poštujemo Dom Božji, odnosno crkve i bogoštovna mjesta kao Dom Oca nebeskog i da trebamo biti revni za ta mjesta.

Nažalost na mnogo mjesta danas vidimo da se crkve i bogoštovna mjesta pretvaraju u nešto što nije dostojno Boga. Kolike crkve se danas prodaju, osobito na zapadu Europe i u SAD-u, jer nema onih koji revnuju za Dom Božji. Sve manje je onih koji smatraju da trebaju ići k Bogu nedjeljom u crkvu jer im, kako kažu, ne trebaju crkve da bi oni bili vjernici. Imaju prijenose bogoslužja na TV-u i Internetu. Ali Isus nas uči nešto drugo. I on je, kako vidimo, o blagdanu Pashe išao u Hram, u Dom Oca nebeskog da slavi Boga, da mu zahvaljuje, da moli za sebe i druge. Isus je često bio u sinagogama odnosno u prostorima u kojima su Židovi štovali Boga. Time je i nama dao primjer kako trebamo štovati Boga, u njegovom Domu i kako trebamo biti revni oko toga. Isus je želio da Hram bude mjesto molitve, mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje se dotiču zemaljsko i nebesko.

Zato nikada crkve ne smiju postati mjesta drugačija od ovog. Crkve uvijek moraju biti mjesta gdje čovjek može otići i u tišini, miru i molitvi susresti Boga i razgovarati s njime. Osobito u današnje vrijeme, kada je čovjek toliko napadan s mnogim lošim vijestima, lažnim vijestima, lažnim prorocima i propovjednicima, čovjek treba Božju blizinu i mjesto dostojno susreta s Bogom. Zato moramo biti revni oko naših crkvi i bogoštovnih mjesta da ih sačuvamo za ulogu koju imaju i trebaju imati u ljudskom životu, da budu mjesta susreta čovjeka s Bogom, da budu mjesta sakralnog, a ne profanog i svjetovnog.

Zato trebamo biti radosni kada možemo doći u Dom Gospodnji, zajedno biti s Bogom i braćom, kada zajedno možemo slaviti Boga i zahvaljivati mu. Trebamo biti baš kako kaže psalmist „Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u Dom Gospodnji!“ (Ps 122,1) Prošle nedjelje smo razmišljali o Isusu i njegovim učenicima na gori, gdje se Isus pred njima preobrazio i pokazao se u svojoj slavi, gdje i apostol Petar kaže „Dobro nam je ovdje biti!“ (Mk 9,5). I nama je dobro biti u Domu Gospodnjem i zato budimo u njemu kad god imamo prilike, ali nikada ne smijemo zaboraviti da nas Bog uvijek čeka i želi susret s nama, osobito na Dan Gospodnji, kada se okupljamo oko stola Riječi i Euharistije. Trebamo biti sretni i zahvalni što možemo slobodno ići u crkvu bez straha, što imamo gdje ići, što imamo dovoljno zdravlja da možemo doći u Dom Gospodnji.

I u današnje vrijeme ima puno onih koji bi Isusa pitali istim onim riječima kako su ga pitali i Židovi: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“, odnosno pitali bi ga: Tko si ti Isuse da se možeš tako ponašati; tko si ti Isuse da tjeraš iz naših crkvi trgovinu, zaradu, biznis; tko si ti Isuse da od nas tražiš da se brinemo o Domu Gospodnjem kao mjestu molitve i susreta s Bogom; tko si ti Isuse uopće u mom životu? Isus je Židovima na to pitanje odgovorio u slici rušenja hrama koji je on sposoban podići u tri dana, ali oni to nisu shvatili; nisu shvatili da on ne govori o hramu od kamena, već o sebi i svom životu; da govori o svome uskrsnuću, o najvećoj i najvažnijoj istini kršćanstva, da će nakon muke i smrti za tri dana uskrsnuti od mrtvih. Isus je odgovorio da je on onaj koji je stvoritelj, životvorac, vladar sveg vremena i prostora, vladar života i smrti. To je autoritet kojim je Isus govorio.

Pred nama je blagdan Uskrsa, dan u kojem se spominjemo i slavimo Isusovu pobjedu nad smrću, Isusovo slavno uskrsnuće od mrtvih. Mnogi će od onih koji se danas nazivaju kršćanima slaviti blagdan Uskrsa, na ove ili one načine. Isus je slavio Pashu u Hramu i time nam je dao primjer da i mi najveći kršćanski blagdan trebamo slaviti u Domu Gospodnjem jer to je najvažniji trenutak koji bi svaki kršćanin trebao doživjeti. Koliki će si tog dana međusobno poželjeti Sretan Uskrs, ali ni na tren neće pomisliti na onoga zbog kojeg slavimo taj blagdan, na uskrslog Isusa koji nam je tim činom dao život vječni. Ne budimo braćo i sestre takvi da nam taj blagdan prođe bez da dođemo u Dom Gospodnji na zajednička bogoslužja i bez da primimo Boga u svetoj pričesti.

Nažalost, današnji čovjek u ovom modernom vremenu zaokupljen je načinom života da u svemu traži svoj komfor i ugodnost pa i kad je u pitanju vrijeme koje trebamo provesti u zajedništvu s Bogom. Koliko puta i sami dođemo u iskušenje da kažemo: ma ne da mi se sada ići na bogoslužje, ne da mi se ići u crkvu, bolje mi je ostati doma, ići negdje na kavu i kolače, u šetnju i sl. Divno je to što možemo prenositi Riječ Božju i svjedočiti svoju vjeru preko modernih komunikacijskih kanala, ali osjetiti kako je doista biti u Božjoj blizini i kako je to primiti Tijelo i Krv Kristovu ipak nije moguće putem medija.

Apostoli koji nisu bili sa Isusom na gori preobraženja nisu mogli osjetiti kako je to biti s Isusom, Ilijom i Mojsijem, nisu mogli osjetiti i vidjeti kako izgleda preobraženi Isus, već su samo mogli slušati o tome od učenika koji su bili s Isusom na gori. Mi braćo možemo biti s Bogom u Domu Gospodnjem i zajedno se možemo radovati u tom zajedništvu, pa budimo uvijek revni oko toga da dolazimo na bogoslužja jer tamo gdje su dvoje ili troje okupljeni u ime Isusovo i uskrsli Isus je među njima, a Isus dobro zna što je u čovjeku, ne treba njemu svjedočanstva o čovjeku.

Autor: Saša Maligec

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.