Cvjetnica – Princ mira kreće prema smrti
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ‘Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?’ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.”
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.” A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim! (Ivan 12, 1-19)
Današnjom nedjeljom u kojoj se sjećamo Kristovog slavnog ulaska u Jeruzalem, započinju i njegovi posljednji ovozemaljski dani. Isus je dobro znao što ga čeka. I dok su njegovi učenici pa i velika većina naroda smatrali kako je izgleda kucnuo čas da se Krist proslavi kao ovozemaljski kralj, Isus je svjestan da odlazi na križ, da će to biti njegovo prijestolje, a da će mu kruna biti od trnja. No, on je zbog toga i došao. Spreman je uzeti križ na sebe, križ ljubavi prema tebi i meni.
U domu Lazara, Marije i Marte
U tim posljednjim danima Isus nema vremena za predah. U 11 poglavlju evanđelja po Ivanu opisano nam je uskrsnuće Lazarovo. Sjetimo se kako su Lazar, kao i njegove sestre Marija i Marta bili Isusovi prijatelji. Nakon što se dogodilo silno čudo uskrsnuća, kojim je Krist zapravo potvrdio sebe kao pobjednika nad smrću i da su život i smrt u Njegovim rukama, mnogi religiozni prvaci su se uplašili Njegova djelovanja vjerujući da će jedno takvo čudo mnoge potaknuti da slijede Krista. Željeli su da se Isus pogubi, no kako tad još nije bio došao njegov čas, Isus se povukao u grad Efraim gdje je jedno vrijeme bio sa svojim učenicima.
Nakon nekog vremena, Krist odlazi u dom Lazara i njegovih sestara. Upravo su zbog Lazara židovski vjerski prvaci htjeli dati Isusa ubiti, no on se svojih prijatelja ne odriče. Prije nego će započeti svoje posljednje ovozemaljske dane, Krist želi provesti vrijeme u razgovoru s njima. Možemo samo zamisliti kako je tekao taj razgovor i koliko je domaćinima značilo da imaju Isusa u svojoj sredini. Znao je Isus da će i oni uskoro, kada ga više ne bude fizički na zemlji, biti uplašeni i zabrinuti. I zato ih dolazi ohrabriti. Isus ide na križ, no misli na svoje prijatelje.
Isus je na ovoj gozbi možda govorio i o onome što ga uskoro očekuje. Marija, sestra Lazarova razumije što se ima dogoditi, možda i bolje od učenika. Ona uzima libru dragocjene nardove pomasti i njome maže Isusove noge. Radilo se doista o dragocjenoj pomasti. Juda je procjenjuje na 300 denara što je više od godišnjeg prihoda jednog nadničara. Juda prigovara i kaže da je bolje da se to dalo siromasima. I zanimljiva je opaska pisca sv. teksta: “To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac“. Nije li nam poznat takav prigovor i danas? Zašto se daje na ovo ili ono a posebno je taj prigovor aktualan kada se daje za djelo Božje, jer eto može se taj novac i bolje upotrijebiti. No, koliko oni koji takve prigovore daju i sami djeluju u pravcu da se pomogne potrebitima?
Isus ušutkuje Judu i dozvoljava da se na njega potroši skupocjena pomast. Marija ga zapravo pomazuje za sprovod ali u isto vrijeme pokazuje mu svoju predanu ljubav. Dala je najvjerojatnije najdragocjenije što je imala. Juda je smatrao da je taj čin nepotrebno rasipanje, no Marija doista pokazuje Isusu ljubav koja se „rasipa“, prelijeva. Imala je ogroman razlog za to. Isus je u život vratio njezina brata ali i puno više od toga. Postao je i njen Život i Život svih onih koji su ga prepoznali kao Spasitelja i Gospoda.
A upravo je i Isus to učinio. Dao je sve svoje za nas. Njegova ljubav prema nama je rasipna, ne štedi, ne kalkulira. Sve daje za nas. Onda kada materijalno gubi svoju cijenu, shvaćamo bogatstvo ljubavi. Možda je i danas to vrijeme. Da shvatimo da Kristova ljubav nema cijenu. Ona je istina plaćena skupocjenom Kristovom krvlju, ali što mi za nju možemo dati? Možemo dati svoju ljubav Kristu i tom ljubavlju uzvratiti za Njegovu ljubav prema nama. I kao što se Njegova ljubav koja se prelijevala, nije štedjela prema nama, tako ni mi nemojmo štedjeti kada Gospodu dajemo hvalu, slavu, čast, svoje vrijeme, svoju volju, svoju predanost.
Kada su mnogi doznali da je Krist u Lazarevom domu, došli su, kako nam kaže Riječ, ne samo radi Krista, več i radi Lazara. Željeli su da ga vide. Ljudi vole da se uvjere u čuda. Lazar je konkretan dokaz Kristove božanske moći. Nema većeg čuda nego mrtvog vratiti u život. A to može samo onaj koji život daje, koji je “uskrsnuće i život”. On i nama daje novi život, kako bi smo mogli ući u slavu vječnoga života.
Sve je to uznemirilo glavare svećeničke koji su već ranije odlučili ubiti Krista, no sada dogovaraju da ubiju i Lazara, zbog koga su mnogi uzvjerovali u Krista. Lazar je bio čudo koje je privlačilo ljude Kristu. Je li u nama novi život koji privlači druge Kristu?
Princ mira ulazi u Jeruzalem
Sutradan, dok su mnogi hodočasnici hitali prema vratima Jeruzalemu kako bi pohodili sveti grad na blagdan Pashe, prema Jeruzalemu dolazi i pashalno Janje – Krist Gospodin. Zna što je pred njim, što ga čeka. No, ipak ide jer je zato i došao na ovaj svijet. Događaji koji slijede, vrhunac su njegovog ovozemaljskog života.
Krist je, zajedno sa svojim učenicima na putu prema Jerusalimu. Kada su hodočasnici čuli da Krist dolazi, Izašli su pred njega. Klicali su mu noseći u rukama palmine grančice. One su znak pobjede i način kako su i židovski kraljevi nekada dočekivani od mnoštva dok su ulazili u Jeruzalem na krunidbu. Mnoštvo mu je klicalo Hosana što znači – spasi sada.
Vidi i ovo: Što ispovijedamo kada Kristu kličemo “Hosana”?
Isus sada prima počasti koje je prije odbijao. Dozvoljava mnoštvu da ga slavi, da mu kliče, pa čak i da ga proglasi kraljem. A on će ih podučiti kakav je on doista kralj i kakvom se kraljevstvu oni trebaju pokoriti. Mnogima se to neće svidjeti pa će već za nekoliko dana neki iz te svjetine koji su mu danas klicali Hosana, vikati Raspni ga raspni.
Iako su mnogi očekivali, pa i njegovi učenici, da će se okruniti zlatnom krunom Izraelskih kraljeva, Isus će ipak ponijeti trnovu krunu. Očekivali su da će zasjesti na prijestolu, a njegovo je prijestolje bilo križ, očekivali su ovozemaljsko kraljevstvo, a on biva ponižen i naočigled poražen od ovozemaljskih moćnika. Očekivali su pobjednika, a pred njima će biti sluga patnik kako ga opisuje Izaija prorok. Da su ga pažljivije slušali, da su razumjeli Pisma, znali bi da su upravo predstojeća događanja prorečena u Starome zavjetu i u Isusovim govorima koje je upućivao učenicima i narodu koji ga je pratio.
No, oni žele Isusa po svojoj mjeri. Teško im je prihvatiti Mesiju Pisma, oni žele Mesiju kakav njima odgovara. I negoduju kada im se Isus očituje kao Mesija kojega oni ne žele.
Nismo li mi često takvi? Želimo Boga koji nama odgovara, koji se uvijek nama prilagođava? Boga koji treba biti uvijek tu samo radi nas, koji treba slijediti naša očekivanja, naše želje pa i naše svjetonazore. Ako nije po našem, to nije dobar Bog, to nije Bog za ova vremena.
Zaharija je petsto godina prije Kristova rođenja prorekao: Klikni iz sveg grla, kćeri sionska! Viči od radosti Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća. Pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magaretu, mladetu magaričinu. (Zaharija 9,9). Zašto Krist zlazi u Jeruzalem na magaretu a ne na konju? Kraljevi su u rat odlazili na konju a na magaretu su jahali kada su dolazili u miru. Salomon odlazi na pomazanje za kralja na mazgi svoga oca Davida (1 Kr 1,38 – 39).
Jedno od Isusovih starozavjetnih imena je “Princ mira” (Izaija 9,5), On dolazi u grad mira (Jeruzalem = Grad mira) donijeti mir, pomiriti čovjeka s Bogom kao i čovjeka s čovjekom. Njegovo je kraljevstvo, kraljevstvo mira. Zato je neopisiva tragedija kada ratuju oni koji se pozivaju na Krista, kada se međusobno ubijaju sljedbenici Princa mira. Isus nije došao graditi takav svijet. Oni koji tako čine, nisu upoznali niti Krista niti Kristovo evanđelje.
Nisu ovo odmah razumijeli ni Kristovi učenici, nego tek nakon što je “bio proslavljen” su se sjetili da se ovo proročanstvo Zaharije odnosilo na njega.
Farizeji su se osjećali nemoćni: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!« Dvije tisuće godina Krista se pokušava ušutkati. No, što god nezbožnici činili “ništa se ne postiže”, ili kako jedan drugi prijevod kaže “ništa ne pomaže”. Krista se ušutkati ne može, jer njegovu Crkvu ni vrata paklena ne mogu poraziti. Sve dok ovaj naš svijet traje, čut će se i radosna vijest koja će privlačiti ljude Kristu.
Isus je došao u Jeruzalem u miru, ali je odbačen i Jeruzalem, pored svoga imena, nije grad mira. Krist je došao na ovu zemlju donijeti mir, no taj mir je stvarnost u onima koji ga prihvaćaju. Taj mir je drugačiji od ovozemaljskog mira. On donosi mir usred nemira, mir kojega ovaj svijet ne može razumijeti, koji prevazilazi svaki ljudski razum.
Neka nam Bog pomogne da ustrajemo do kraja u našem sljeđenju Princa mira koji nas smatra svojim prijateljima, koji radi nas odlazi na križ kao nevino janje, ali koji će pobjedonosno doći u slavi kako bi i nas u svoju slavu uveo. Amen.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
