NOVO: “DOLINA VIĐENJA” – Knjiga nadajnjujućih molitava!
Iz tiska je izašla knjiga nadahnjujućih molitava: Dolina viđenja. Radi se o poznatom djelu puritanskih molitava The Valey of Vision. Svi koji žele naručiti ovu knjigu, mogu to učiniti putem e-maila: ipaprkc@gmail.com
Izdavač: Kršćanski centar “Dobroga Pastira”, Osijek
Broj stranica: 425
Evo uvodne molitve:
DOLINA VIĐENJA
GOSPODINE, UZVIŠENI I SVETI, KROTKI I PONIZNI,
Doveo si me do doline viđenja,
u čijim dubinama prebivam, a tebe gledam u visinama;
umanjen planinama grijeha, promatram slavu tvoju.
Neka bih učio po paradoksu,
da put dolje, put je prema gore,
da biti ponižen, znači biti uzvišen,
da je slomljeno srce, iscijeljeno srce,
da je skrušeni duh, radostan duh,
da je raskajana duša, pobjednička duša,
da je nemati ništa, zadobivanje svega,
da nositi križ znači nositi krunu,
da je darovati, primati,
da je dolina mjesto snoviđenja.
Gospodine, po danu zvijezde se mogu vidjeti iz najdubljeg bunara,
a što je bunar dublji, zvijezde su blještavije;
Daj da pronađem svjetlo tvoje u tami mojoj,
život tvoj u smrti mojoj,
radost tvoju u tuzi mojoj,
milost tvoju u grijehu mome,
bogatstva tvoja u siromaštvu mome,
slavu tvoju u dolini mojoj.
NARUČITE JOŠ DANAS! (ipaprkc@ipaprkc)
IZ PREDGOVORA:
Ove molitve proizašle su iz većinom zaboravljenih puritanskih duhovnih vježbi, težnji i meditacija. One svjedoče o bogatstvu i šarolikosti evangelikalne misli kao i jezika koji je pokretao vidljivu posvećenost vjerskog života Engleske. Nadamo se da će njihovo objavljivanje ispraviti zanemarivanje ovog širokog oceana puritanske duhovnosti.
Puritanski pokret bio je fenomen šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, a njegov utjecaj proširio se najmanje do vremena Charlesa Haddona Spurgeona (1834. – 1892.) kojega se može smatrati i posljednjim velikim puritancem. Iako se puritanska politička oluja okončala 1660., njezin se utjecaj desetljećima osjećao kroz različite oblike primijenjene duhovnosti, naročito u slučaju obiteljskog bogoslužja i osobne pobožnosti. Po tom pitanju, kao i po pitanju autoriteta Pisma u cjelokupnom životu, prezbiterijanci i kongregacionalisti Nove Engleske, bili su ujedinjeni s engleskim doseljenicima i anglikanskim evangelikalcima, te su tako tvorili čvrsto jedinstvo koje je nadilazilo kako razlike u bogoslužju, tako i razlike u crkvenoj disciplini i ustroju. Govorili su istim duhovnim jezikom, dijelili su iste temeljne vrijednosti, prihvaćali jednake poglede spram kršćanske vjere i gajili iste bogocentrične težnje na način da ih je bilo nemoguće razlikovati, bez obzira radilo se o konformistima ili nekonformistima. Stoga ova knjiga puritanskih molitava sadrži jedinstvo kakvo se često nalazi u sličnim djelima.
Snaga puritanske naravi i življenja leži u prakticiranju molitve i meditacije. Oni koji su se držali nauka o milosti, zapisivali su svoje intimne duhovne odnose s Bogom, ne kako bi ih objavili, već kao u slučaju Davida Brainerda, da bi pratili svoj duhovni rast kako bi se ohrabrili u vremenima slabog duhovnog žara. Ostali, poput Williama Jayja i Henryja Lawa, oblikovali bi svoje osobne pobožnosti u zajedničko obiteljsko bogoslužje te bi ih objavljivali u crkvama. Neki bi pak, poput Philipa Doddridgea i Williama Romainea, upisivali molitve u svoja književna djela kako bi potakli čitateljev duhovni odgovor. Mnogi služitelji išli su i korak dalje te bi preporučivali zajednici da zapisuju svoje privatne molitve i naglas ih izgovarali. Tako je iznjedren važan korpus inspirativnih puritanskih molitava koje se rabe i danas.
Prilikom izdvajanja tekstova ove zbirke iz puritanske književnosti bilo je nužno neke molitve prebaciti iz trećeg lica množine u prvo lice jednine kako bi se knjigom moglo koristiti ponajprije za osobnu pobožnost. Ipak, promjenom zamjenica većina se može upotrijebiti u zajedničkom bogoslužju. Posljednji dio dodan je poradi pluralističkih prigoda. Stari idiomi zadržani su iako je bilo potrebno neke fraze uobličiti kako bi arhaičnu misao približili suvremenom razumijevanju. Mnoge molitve bile su dio duhovnog iskustva, kao u slučaju Thomasa Sheparda i nekih drugih, pa su ovdje stopljene u cjelinu koristeći se zajedničkom temom.
Poetski oblik usvojen je poradi boljeg razumijevanja i izgovaranja. Svaka molitva sastoji se od nekoliko glavnih prošnji s dodacima koji osvjetljuju širu temu. Tako je stvorena mogućnost za stanke i promišljanja. Urednik je stoga odgovoran za strukturu tiskanih molitava.
Knjiga nije planirana kao molitveni priručnik. Duh se molitvom uči moliti, jer molitva je zajedništvo s transcendentnim i imanentnim Bogom koji na temelju svoje naravi i svojih osobina zaziva sve sposobnosti otkupljenog duha u djelo potpunog divljenja i posvećenja. Molitve bi stoga trebale biti upotrijebljene kao jedinice stremnje, tek sastavnice koje spojene postaju odskočna daska za pojedinčevu osobnu molitvu. Molitve, zajedno sa svojim podjelama, mogu imati i homiletsku svrhu…
Arthur Bennett
kanonik katedrale sv. Albanasa, Engleska
