Bogu je sve moguće

Ove, 4. adventske nedjelje razmišljamo na temu: Bogu je sve moguće.

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. Luka 1,26-38

Bogu je sve moguće

Adventsko vrijeme je na svom vrhuncu i danas promišljamo o trenutku kada je Bog odlučio započeti svoje djelovanje na način da nam pošalje svoga Sina i utjelovi ga u osobi Isusa Krista. Znamo koliki proroci su stotinama i tisućama godina naviještali dolazak Mesije i koliki su se nadali da će to biti doista u vremenu njihova života no Bog je odlučio kada je taj trenutak u povijesti i nijedan čovjek nije na to mogao utjecati. Bog u svojoj moći i svemogućnosti odabire jednu mladu djevojku Mariju iz tamo nekog Nazareta u Galileji i njoj daje jedan nevjerojatan zadatak – roditi Sina Božjeg.

Kroz povijest Crkve unazad dvije tisuće godina o Mariji su nastala razna vjerovanja, tumačenja, priče, slike, prakse, ali nama vjernicima treba biti bitno samo ono što o njoj govori Božja Riječ. Sve preko toga može otići u krivim pravcima i potaknuti razna krivovjerja i prakse. Kada gledamo razna umjetnička djela, slike i kipove po mnogim crkvama primjećujemo jednu idealiziranu sliku Marije. No, razmislimo malo o tome koliko je ona imala „idealnu“ situaciju u životu kada je saznala da mora ispuniti ovaj Božji zadatak.

Pokušajmo na tren zaboraviti sva znanja koja smo dosad tijekom života dobili o Mariji i razmišljajmo o njoj u svjetlu vremena u kojem je ona stvarno živjela. Marija je bila jedna obična, prosječna djevojka koja je živjela u malom mjestu Nazaret koje je bilo sve samo ne ugledno (o tome nam svjedoči Iv 1,46 kada Natanael govori „Iz Nazareta da može biti što dobro?“).

Marija je bila djevica kako nam o tome svjedoči Evanđelje što znači da je vjerojatno bila negdje u tinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetim godinama života. Vjerojatno je bila negdje u dobi oko 15-16 godina jer je prema običajima toga vremena to bilo vrijeme djevojkama za zaruke no o tome Biblija niti povijesni spisi ništa ne svjedoče. Zaruke su u tom vremenu bile obvezujući čin, gotovo izjednačen s brakom, a ne kao danas samo jedna od faza u nekoj zajedničkoj vezi. Raskid zaruka tražio je službeni razvod, a to nije bio čin koji je mlada djevojka u malom mjestu ikada željela jer je to bila javna sramota.

Vidi i ovo: Bog govori “ne boj se!”

Zamislimo što se događalo u njezinoj glavi kada joj anđeo dolazi u njezin životni prostor i pozdravlja je riječima: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“. Naravno da se ona smela na ove riječi i stala razmišljati kakav bi to bio pozdrav, pa tko ne bi počeo razmišljati o tome što se to događa, tko je ovaj što ovo govori, što on hoće od mene. U današnjem vremenu gotovo je nemoguće staviti tu sliku pred sebe i o njoj ispravno razmišljati jer nam je to nezamisliva scena budući da smo ispunjeni s puno više informacija i znanja. Pitanje je koliko je Marija u to vrijeme imala spoznaja o proročanstvima vezanim uz dolazak Mesije.

Anđeo nastavlja svoj zadatak koji ima za Mariju te ju hrabri riječima: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.“ Nakon početne smetenosti Marija postavlja jedno praktično pitanje: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Marija hoće reći svom sugovorniku da to što on njoj govori nije moguće jer nikada nije bila u intimnom odnosu s Josipom, kojeg ovdje zove mužem (što objašnjava snagu zaruka koje su imali). No anđeo, njezin sugovornik, pojašnjava joj da će na nju sići Duh Sveti te će to dijete biti sveto, odnosno Sin Božji.

Kao dokaz da Bog sve može anđeo joj ukazuje na njezinu rođakinju Elizabetu koja je u starosti začela sina (Ivana Krstitelja). Anđeo zaključuje svoj dijalog riječima: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Te riječi ohrabrile su Mariju da prihvati Božju volju takva kakva je i zato odgovora riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Sve je ovo vrlo lijepo i slikovito opisano, čak i idilično kako vidimo na mnogim slikama u crkvama, ali sada Marija ima prvi ozbiljni zadatak pred sobom – objasniti to svima s kojima živi. Ono što Bog traži od Marije zauvijek će promijeniti njezin život.

Marija, mlada djevojka, tinejdžerica, u malom mjestu gdje se svi poznaju, zaručena s Josipom koji je očito bio znatno stariji od nje ostala je nekim čudom trudna (po navodnom anđeoskom posjetu), a da nije bila u intimnom odnosu sa svojim zaručnikom. Stavimo se na trenutak u njezinu ulogu: kako objasniti svome zaručniku, roditeljima, braći i sestrama (koje je vjerojatno imala), rodbini, susjedima, suseljanima da je došao anđeo s neba i rekao joj kako će začeti i roditi sina kojem će nadjenuti ime Isus i koji će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Kako ona može objasniti svojim bližnjima Božji naum da je ona odabrana biti Bogorodicom, ona jedna obična i neugledna djevojka iz Nazareta.

Evanđelista Luka nam govori da je Marija poslije tog događaja otišla svojoj rođakinji Elizabeti, o kojoj joj je govorio anđeo, i tamo ostala tri mjeseca. Očito je svima trebalo vremena da se ovo slegne i da shvate što se njoj dogodilo u životu. Niti Josipu, njezinom zaručniku nije bilo jednostavno odlučiti kako dalje – razvesti se od nje i izvrgnuti je sramoti ili to nekako drugačije riješiti. Kako nas Božja Riječ u Evanđelju po Mateju uči, Josip je bio pravedan i nije želio Mariju javno osramotiti, pa je odlučio potajno je otpustiti, no Bog i ovdje intervenira ponovo poslavši anđela, ovaj put u Josipovom snu koji ga ohrabruje da se ne boji uzeti Mariju za svoju ženu jer je dijete koje nosi doista začeto od Duha Svetog i kako je to sve volja Božja koju on treba prihvatiti. Kad se probudio, Josip je shvatio Božju poruku i prihvatio je baš kao Marija – neka mi bude po tvojoj riječi.

U današnjem vremenu kada je čovjek izložen brojnim informacijama i saznanjima mnogi se pitaju koliko istine ima u ovom biblijskom događaju. Mnogi će slaviti advent na ovaj ili onaj način, raznim izvanjskim proslavama, mnogi će si za koji dan srdačno čestitati Božić, okititi svoja božićna drvca i kuće ili stanove, ali siguran sam da će na ovaj događaj o bezgrešnom začeću Isusa, pojavku i razgovoru Marije s anđelom gledati s nepovjerenjem smatrajući ovo samo jednom pričom koja u sebi nema baš puno istine jer je nevjerojatna za današnjeg čovjeka. Današnji moderni čovjek sve gleda s puno racionalnosti i ne prihvaća nešto nadnaravno i da nešto može biti isključivi Božji intervent u ljudskom životu.

Mnogi će poći na bogoslužja u svoje crkve gdje će slaviti rođenje Isusovo, ali koliki će doista vjerovati da je Marija začela po Duhu Svetomu. Ako ona nije tako začela, onda Isus ne bi bio Sin Božji i onda je kršćanstvo samo jedna ideologija koja promovira dobrotu i ljubav. Ako bi Josip bio biološki otac djeteta koje Marija nosi onda je Isus samo čovjek i nije onaj koji će narod otkupiti od grijeha, odnosno nije Mesija, već je možda jedan dobar prorok, propovjednik, osnivač religije i sl. Ako doista samo racionalno i sa znanstvenim činjenicama prilazimo ovom događaju onda nikada nećemo moći prihvatiti činjenicu Božjeg nadnaravnog djelovanja niti ovdje niti u bilo kojem trenutku povijesti spasenja, a niti u bilo kojem trenutku našega života. U tom slučaju možemo se pitati zašto uopće idemo u crkvu, zašto se molimo, zašto se pričešćujemo, zašto slavimo Božić, Uskrs i ostale crkvene blagdane.

No, ako doista vjerujemo kako je Bog preko svog anđela posjetio Mariju i učinio je Bogorodicom na nadnaravni način, onda sve ono što se poslije događalo, od Isusova rođenja do Isusova uskrsnuća ima smisla. Ako doista vjerujemo da je Marija mogla ostati trudna po Duhu Svetomu, onda možemo vjerovati i da je Isus mogao uskrsnuti Jairovu kći i svog prijatelja Lazara, da je Isus mogao izliječiti bolesne i opsjednute, da je Isus mogao čudesno nahraniti pet tisuća ljudi, pretvoriti vodu u vino na svadbi i na kraju da je mogao ustati iz groba nakon tri dana. Vjerujemo li iskreno u Boga onda vjerujemo da je Bogu sve moguće učiniti, ali ako nam je kršćanstvo samo folklor i neka izvanjska proslava koju ima većina ljudi u društvu u kojem živimo onda je naša vjera isprazna i naravno da nam nije moguće povjerovati u nadnaravno Božje djelovanje. Nažalost mnogi koji se izjašnjavaju vjernicima ne vjeruju u to da Bog može nadnaravno djelovati u ljudskom životu jer se u svemu traži racionalni i znanstveni odgovor, neovisno o tome što postoje brojna svjedočanstva u povijesti o nadnaravnom Božjem djelovanju.

Bog je usadio polog vjere u našu dušu, a na nama je da tu vjeru razvijamo, izgrađujemo i učvršćujemo. Nije uvijek lagano nositi se sa životnim brigama i nastojanjima da preživimo kao vjernici u današnjem svijetu. No, sjetimo se kako je Mariji bilo kada je anđeo otišao od nje i kad se suočila sa činjenicom da sve ovo mora objasniti svojim bližnjima. Zato je tu vjera u Boga kojem trebamo vjerovati da će uvijek učiniti u našem životu ono što nam je stvarno potrebno, koliko god mi željeli možda nešto drugo. Na nama je da, baš kao Marija, odgovorimo na Božji zahtjev riječima: Evo službenice/ka Gospodnje/g, neka mi bude po tvojoj riječi! Da Marija nije ovako odgovorila, ne znamo da li bi Bog poslao svog Sina u svijet preko nekog drugog, ali sada, po Božjoj Riječi znamo da je na temelju njezine vjere svima nama poslao svoga Sina koji je preuzeo naše grijehe na sebe i otkupio nas.

Vidi i ovo: Zašto se anđeo obratio Josipu u vezi Marije i Isusa?

Marija nikada sebe nije stavljala u prvi plan i ispred svog Sina jer je uvijek bila samo ponizna službenica kako je i sama posvjedočila u poznatom evanđeoskom  hvalospjevu Veliča kada kaže: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“. I Marija kao i mi treba Spasitelja. Mi nemamo tako težak zadatak kao Marija – roditi Božjeg Sina, ali imamo zadatak svaki dan odgovarati na njegov poziv, živjeti po Božjoj Riječi i svjedočiti drugima o Isusu.

Ako vjerujemo u Boga i ono što nam je objavljeno u njegovoj riječi možemo biti sigurni da će i nama u životu Bog učiniti velika djela pa ćemo moći svjedočiti kao Marija ovim riječima: Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Tim riječima priznajemo Svemoćnog Boga i njegovu suverenost nad svima nama, njegovim stvorenjima. Budimo ponizni kao Marija, ugledajmo se na nju i njezinu vjeru i poniznost na način kako nam Božja Riječ o tome govori i nemojmo nikada nikoga uzvisivati iznad Isusa Krista, našeg jedinog zagovornika. Uz takvu vjeru valjano ćemo slaviti i blagdan Božića koji nam dolazi.

Autor: dr.sc. Saša Maligec, đakon