Kršćani u Gazi u teškoj situaciji
Kršćani u Gazi prolaze teškoće kao i drugi stanovnici Gaze. O teškoj situaciji govorio je Khalil Sayegh je palestinski evanđeoski kršćanin koji je odrastao u Gazi, a danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama. U najnovijoj epizodi podcasta INSIDE THE EPICENTER koji proizvodi The Joshua Fund, Sayegh je razgovarao s Joelom Rosenbergom, glavnim urednikom portala ALL ARAB NEWS i ALL ISRAEL NEWS, o razornim posljedicama koje je nedavni rat ostavio na njegovu obitelj i zajednicu.
Kršćani u Gazi u teškoj situaciji
Od gubitka voljenih osoba do surove stvarnosti raseljenosti i straha, Sayegh je podijelio svoje viđenje izazova s kojima se suočavaju kršćani u Gazi.
„Situacija je vrlo teška,“ rekao je Sayegh Rosenbergu. „Govorimo o manje od 600 kršćana koji su ostali u Gazi. Nekada ih je bilo 1.500. Oni koji su mogli otići, već su otišli – još u svibnju.“
Ideja o preseljenju – kontroverzna i srceparajuća – za Sayegha je postala hitna moralna dilema.
„Pitam se… trebamo li zagovarati da odu? Možda bismo trebali otići Trumpovoj administraciji i reći im: ‘Slušajte, u Gazi je ostalo samo 600 kršćana. Radije bismo da odu i procvjetaju negdje drugdje nego da svi poginu.’ … Ne znam koja je Božja volja ili plan za nas.“
Njegov pogled nije teorijski – oblikovan je osobnom tragedijom. Kad je Hamas 7. listopada 2023. pokrenuo brutalan napad na Izrael, Sayegh je bio u SAD-u. Odmah je poslao poruke svojoj obitelji u Gazi.
„Nisu bili osobito uplašeni usprkos bombardiranju… Mislili su da je to samo još jedan val bombardiranja. A onda je došao 8. listopada i moja obiteljska kuća je pogođena bombom. Odjednom je moja obitelj ostala bez doma.“
Sklonili su se u crkvu – jedno od posljednjih sigurnih mjesta za kršćane. No noćna mora tu nije završila.
„Izgubio sam toliko ljudi u ovom ratu,“ rekao je. „Školske kolege, prijatelje – muslimane i kršćane – i članove obitelji. Kad je 23. listopada bombardirana crkva, izgubio sam rođake, većinom malu djecu… Nakon napada snajperista na katoličku crkvu u Gazi, preminuo je moj otac… A moja najmlađa sestra Lara, koja je tek navršila 18 godina, umrla je dok je pješice bježala prema Egiptu. Samo se srušila. Ne znamo što se dogodilo.“
Unatoč velikom gubitku, Sayegh kaže da je od početka razumio što će Hamasovi postupci značiti.
„Razumio sam kako razmišljaju Izraelci. Razumio sam što je Hamas sposoban učiniti. Znao sam da će Gaza postati pakao. Te noći sam zaspao prestravljen.“
Na pitanje kako je po njegovom mišljenju rat počeo, Sayegh je ukazao na kombinaciju pogrešnih procjena – s obje strane.
„Osobno mislim da su se dogodila dva, najvjerojatnija scenarija. Prvo, da je Sinwar bio opijen moći i mislio da može uzeti taoce i natjerati Izrael na dogovor. Drugo – da će Iran, Hezbolah i Sirija pokrenuti zajednički napad, iznenadivši Izrael dok su SAD zaokupljene Ukrajinom. Oboje su bile potpune pogrešne procjene.“
Kritizirao je i ono što vidi kao stratešku pogrešku u izraelskoj politici, rekavši: „Izrael se uljuljkao u ideju da se Hamas može kontrolirati. Postojao je osjećaj da, ako im se samo daje novac – katarski novac u kovčezima – Gaza će ostati mirna. Netanyahu je vjerovao da je Hamas koristan za sprječavanje palestinske države.“
„U upravljačkim terminima,“ reflektirao je Rosenberg, „postoje napetosti koje treba upravljati i problemi koje treba rješavati. Izraelska vlada je Hamas vidjela kao napetost kojom se može upravljati.“
Čak i prije 7. listopada, nije bilo volje unutar izraelske vlade, sigurnosnih službi, pa ni među javnošću, za veliku kopnenu operaciju. Ali ta je procjena, poput one Hamasa, razbijena stvarnošću.
Sada Sayegh vidi nešto bez presedana: promjenu u raspoloženju palestinske javnosti. Novo istraživanje pokazuje da 48% stanovnika Gaze podržava prosvjede protiv Hamasa.
„Taj je broj vjerojatno i veći,“ rekao je Sayegh. „Deseci tisuća su marširali u Beit Lahiji s parolama poput ‘Mi smo otpor’. To je bez presedana. U palestinskoj kulturi, otpor je svetinja. No sada ljudi kažu – ako to dolazi po cijenu naše djece, protiv smo.“
Dodao je da su prosvjedi usmjereni ne samo protiv Hamasa, već i protiv samog rata – izraz kolektivne tuge i iscrpljenosti.
Dok izraelski ratni kabinet nastavlja kampanju za uništenje Hamasa i tvrdi da ovo nije samo još jedan „val“ sukoba, već konačni obračun, Rosenberg je pitao kako bi mogla izgledati budućnost Gaze nakon Hamasa.
„Moja vizija Gaze je ona u kojoj Palestinsko vijeće, uz pomoć arapskih država poput Egipta i Saudijske Arabije, vodi tranziciju. Hamas mora biti razmontiran, a policijska prisutnost mora postojati uz arapsku podršku.“
Rosenberg ga je pritisnuo: „Postoje li arapske zemlje koje su stvarno spremne uključiti se?“
„Da, ali moraju biti ispunjena dva uvjeta,“ objasnio je Sayegh. „Prvo, Palestinska vlast ih mora pozvati. Oni su priznati kao legitimna vlast. Drugo, Izrael se mora obvezati na politički plan – nešto poput Saudijskom inicijativom predvođenog Arapskog mirovnog plana.“
Koliko god sadašnji trenutak bio težak, Sayegh se drži vizije mira. To nije naivni optimizam – već nada kovana u žalosti i vjeri.
Izvor: All Arab News
Naslovna foto: commons.wikimedia.org
