10 razloga zašto treba ići u crkvu
Bogoštovlje je i osobno i javno – a Biblija daleko više govori o ovom drugom. U ovom članku donosimo 10 razloga zašto treba ići u crkvu.
U posljednje vrijeme često čujemo rečenicu: „Mi ne idemo u crkvu, mi smo Crkva.“
S drugom polovicom te izjave se u potpunosti slažem. Naravno da mi jesmo Crkva. Crkva su ljudi. Uvijek su to bili, i uvijek će biti.
Crkva – to smo mi.
Ali s prvom polovicom te tvrdnje se ne slažem, koliko god se slagao s drugom.
Crkva je također nešto kamo idem. Ne samo u smislu fizičkog mjesta već i u smislu kao okupljanja. Nešto što oblikuje, pa čak i usmjerava prioritete i ritam mog života.
Vidi i ovo: 10 sotonskih laži o crkvi
„Ići u crkvu“ jednako je važno kao i „biti crkva“. Zapravo, jedno pomaže drugom. Ne mogu zamisliti da moj identitet kao dio Crkve ostane snažan ako prestanem dolaziti. A ni odlazak ne bi imao smisla ako mi ne pomaže živjeti tu stvarnost. Jedno podržava drugo.
„Biti“ i „ići“ nisu u sukobu – suprotstavljanje toga dvoje štetno je i zbunjujuće.

Biti Crkva zahtijeva ići u crkvu
Ako ozbiljno želimo „biti“ Crkva, to bi nas trebalo potaknuti na gorljivost za „ići“ u Crkvu. Zanemarivanje jednog, umanjuje ozbiljnost drugoga.
- Ići u crkvu bez da jesmo Crkva? To je u najboljem slučaju isprazno, a često i licemjerno.
- Biti Crkva bez da idemo u crkvu? Odsustvo zajedništva slabi i obesmišljava naš identitet.
To vrijedi bez obzira na to koliko vam je vjera zrela:
- Tražitelji istine trebaju doći kako bi mogli postavljati pitanja i primati pouku.
- Nezreli vjernici trebaju zajednicu kako bi rasli u vjeri.
- Zreli vjernici trebaju dolaziti jer vođenje i potpora drugima dio je njihove duhovne zrelosti.
10 razloga zašto treba ići u crkvu
Kao (relativno) zreo vjernik, više nego ikada prije znam da trebam ići u crkvu. Evo 10 razloga koji mi ovih dana posebno odzvanjaju:
1. Da poslušam Božju zapovijed o zajedničkom okupljanju
Mnoge Isusove zapovijedi Crkvi ne mogu se ispuniti ako se ne okupljamo. Od pričesti i krštenja, do zajedničke molitve – okupljanje je ključno.
2. Da usmjerim svoje srce na Boga u slavlju
Nešto izvanredno događa se kad se vjernici okupe kako bi slavili Krista.
Mogu i trebam slaviti Isusa u svakodnevici, ali zajedničko slavljenje pomaže mi da se manje usredotočim na sebe, a više na Njega.
3. Da se povežem s lokalnim Tijelom Kristovim
Zajedničko pjevanje, molitva, služenje, učenje, razgovor i sanjanje – sve to ima neprocjenjivu vrijednost.
4. Da služim Tijelu Kristovu
Ljubav i služenje zahtijevaju blizinu. Da, zahvalan sam na online mogućnostima kad fizičko okupljanje nije moguće.
Ali neka djela ljubavi ne mogu se dogoditi ako nismo zajedno, licem u lice.
5. Da učim i rastem u vjeri
Zajednica me izaziva. Ponekad me iritira. Ali i izgrađuje.
Tjera me da surađujem s ljudima koje bih inače izbjegavao – i to mi je potrebno. Potrebno je svima nama.
6. Da mi život poprimi zdravi ritam
Kad preskočim crkvu, cijeli tjedan mi bude poremećen. Utječe negativno na moje tijelo, um i duh.
Zajedništvo barem jednom tjedno pruža ritam koji mi pomaže živjeti usklađeno.
7. Da poštujem Dan Gospodnji
Dan Gospodnji ima dva ključna elementa. Zapravo tri: odmor i štovanje – bez štovanja to je samo slobodan dan; bez odmora brzo postane naporno i legalistički.
Treći element je dosljednost – tjedna praksa okupljanja koja objedinjuje slavljenje i odmor.
8. Da ostanem duhovno prizemljen
Da sam prepušten sebi, dane bih provodio čitajući, pišući i gledajući u ekran – sam.
Završio bih u vlastitom duhovnom mjehuriću, odvojen od stvarnog života i ljudi.
Biti s Božjim narodom vraća me na zemlju, u stvarnost i potrebe zajednice.
9. Da vjera ne postane previše individualna
Štovanje je i osobno i zajedničko. No Biblija daleko više govori o zajedničkom slavljenju.
To ne znači da zajedničko uvijek nadilazi osobno, ali pokazuje da su odnosi i zajedništvo središnji za vjeru – ne rubni.
Na Zapadu smo vjeru previše individualizirali. Vrijeme je da se vratimo od „ja“ prema „mi“.
10. Da iskažem čast progonjenoj Crkvi
Kroz dvije tisuće godina, kršćani su bili i ostali progonjeni. Lako je to zaboraviti ako živimo (kao ja) u mjestu gdje ne samo da možemo slobodno prakticirati vjeru, već je kršćanstvo i dalje dominantna religija.
Većina progona nije bila zbog onoga što kršćani vjeruju – to se ionako teško nadzire.
Progon se gotovo uvijek temeljio na zabrani dvije stvari: okupljanja i dijeljenja vjere.
VIDI OVO: CRKVA – DUHOVNA GRAĐEVINA I VIDLJIVA ZAJEDNICA
Mnogi bi kršćani mogli „biti“ vjernici bez posljedica – samo da to drže za sebe.
Ali oni se okupljaju – čak i po cijenu progona ili smrti – jer znaju da kršćani moraju biti zajedno.
Vidi i ovo: Zašto danas biti u crkvi?
Kad idem u crkvu, iskazujem čast onima koji su položili život za to pravo – i onima koji ga i danas riskiraju.
Izvor: karlvaters.com (Karl Vaters)
Naslovna foto: Pexels
BONUS VIDEO (ZAPRATI YOUTUBE KANAL HORIZONTI VJERE):
Sotonine prijevare (John Wesley)
1. Prijevare kojima se prepredeni bog ovoga svijeta trudi uništiti Božju djecu – ili barem mučiti one koje ne može uništiti, zbunjivati ih i ometati u njihovoj trci prema cilju koji im je postavljen – brojne su poput zvijezda na nebu ili pijeska na moru. No sada želim govoriti samo o jednoj od tih prijevara…
Pravilna uporaba novca (John Wesley)
„”I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.” (Luka 16,9) Nakon što je naš Gospodin završio onu divnu prispodobu o izgubljenom sinu, koja je osobito bila usmjerena prema onima koji su mrmljali što On prima carinike i grešnike, dodao je još jednu prispodobu,…
“Ja sam Pastir Dobri” (Gipsy Smith)
„Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce.“ (Iv 10,14–15) Isus je govorio o najamnicima jer je znao što oni mogu učiniti, kao što je znao i što mogu učiniti jarci i vukovi u ovčjem runu, te…
