Sotonine prijevare (John Wesley)
1. Prijevare kojima se prepredeni bog ovoga svijeta trudi uništiti Božju djecu – ili barem mučiti one koje ne može uništiti, zbunjivati ih i ometati u njihovoj trci prema cilju koji im je postavljen – brojne su poput zvijezda na nebu ili pijeska na moru. No sada želim govoriti samo o jednoj od tih prijevara (premda se može primjenjivati na različite načine), kojom on nastoji razdvojiti evanđelje tako da jedan njegov dio pobija drugi.
2. Unutarnje Božje kraljevstvo, koje je podignuto u srcima svih onih koji se „kaju i vjeruju evanđelju“, nije ništa drugo nego „pravednost, mir i radost u Duhu Svetome“. Kao što svako Božje dijete u Kristu zna, u onome trenutku kada povjerujemo u Isusa, postajemo dionici tih darova. No to su tek prvine njegova Duha – još nije vrijeme žetve. Iako su ta dobra neizmjerno velika, uzdamo se da ćemo vidjeti još veća od ovih. Očekujemo da ćemo ljubiti „Gospodina, Boga svojega“, ne samo slabom, premda možda iskrenom ljubavlju, nego „svim srcem, svom dušom, svom mišlju i svom snagom“. Nadamo se snazi da ćemo „uvijek biti radosni“, „moliti bez prestanka“ i „u svemu zahvaljivati“, jer „to je volja Božja u Kristu Isusu“ za nas.
3. Očekujemo da ćemo „doći do savršenstva u ljubavi“, u onoj ljubavi koja izgoni svaki bolni strah i svaku žudnju osim one da bude uzvišen Onaj kojega ljubimo – i da ga sve više ljubimo i služimo mu. Nadamo se da ćemo, po vjeri i ljubavi prema Bogu, našem Spasitelju, rasti i postati sposobni živjeti „u svjetlu, kao što je On u svjetlu“. Vjerujemo da ćemo jednom imati „istu misao kao Isus Krist“, ljubiti svakoga čovjeka te biti spremni „položiti svoj život za njega“, i da ćemo tom ljubavlju biti oslobođeni gnjeva, oholosti i svake neplemenite sklonosti. Očekujemo da ćemo biti očišćeni od svih idola, „od svake nečistoće tijela i duha“, izbavljeni od svih unutarnjih i vanjskih nečistoća i „posvećeni“, „kao što je On svet“.
4. Uzdajemo se u obećanje Onoga koji ne laže. Doći će vrijeme kada ćemo svakom riječju i svakim djelom vršiti „njegovu volju na zemlji kao na nebu“. Sve naše riječi bit će „začinjene solju“ i prikladne „da donesu milost onima koji ih slušaju“. „Jeli ili pili ili što god činili“, sve ćemo činiti „na slavu Božju“. Sve naše riječi i djela bit će učinjena „u ime Gospodina Isusa“, „zahvaljujući Bogu Ocu po njemu“.
5. Sotonino veliko lukavstvo jest uništiti to prvo Božje djelo u duši ili barem spriječiti daljnji napredak prema većem djelu. Stoga želim, prvo, pokazati na koje načine on to pokušava; i drugo, kako se možemo obraniti od tih ognjenih strijela zloga te čak rasti kroz ono čime nas želi oboriti.
I.
1. Prvo, Sotona pokušava oslabiti našu radost u Gospodinu čineći nas svjesnima naše vlastite pokvarenosti, grešnosti i nedostojnosti. Uz to dodaje da je potrebna još veća promjena prije nego uopće možemo vidjeti Gospodina.
Da znamo da moramo takvi ostati do smrti, možda bismo u tome našli neku utjehu. No upravo zato što znamo da ne moramo ostati takvi, i sigurni smo da će doći velika promjena – a Boga ne možemo vidjeti u slavi dok svi naši grijesi ne budu izbrisani – lukavi neprijatelj guši našu radost zbog onoga što smo već primili, podsjećajući nas na ono što još nemamo. Tako se više ne možemo radovati onome što imamo, jer gledamo na ono što nemamo. Što dublje Bog u nama budi svijest o potrebi spasenja, i što snažnije čeznemo za punim spasenjem, to smo više iskušavani omalovažiti darove koje smo već primili.
2. Ako uspije oslabiti našu radost, ubrzo će napasti i naš mir. Šaputat će: „Možeš li susresti Boga? Njegove su oči prečiste da bi gledale nepravdu. Kako se onda usuđuješ misliti da si mu ugodan? Bog je svet, a ti nisi. Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?“ Tako pokušava ne samo uzdrmati naš mir, nego i oduzeti njegov temelj – vraćajući nas postupno na traženje opravdanja u vlastitim djelima.
3. Čak i kada se držimo istine da je temelj Isus Krist i da smo opravdani njegovom milošću, on nas pritišće pitanjima o plodovima: imamo li doista znakove opravdanja? Tada, uspoređujući male plodove u sebi s puninom Božjih obećanja, dolazimo u napast zaključiti da nismo primili oproštenje.
4. Osobito u bolesti i patnji, on pojačava napad: „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina – a ti nisi svet.“ Tako pokušava ponovno učiniti čovjeka robom straha od smrti i uništiti njegov mir i radost.
5–9. Njegovo lukavstvo ide dalje: napada i našu svetost, našu vjeru i samu nadu. Jer mir i vjera stoje zajedno – kad padne jedno, pada i drugo. Bez sigurnosti da nas je Krist ljubio i predao sebe za nas, ne možemo ljubiti Boga ni bližnje. Zato Sotona posebno napada vjeru – jer time udara u sam korijen posvećenja.
10–11. Nadalje, može nas odvratiti od pogleda na vječnu nagradu ili nas pak navesti da toliko gledamo na buduću savršenost da zanemarimo sadašnje milosti. Tako zanemarujemo ono što smo već primili.
12–14. Na taj način pokušava suprotstaviti jedan dio evanđelja drugome. Također nastoji iskriviti nauk o kršćanskom savršenstvu, prikazujući njegove zloupotrebe kao njegovu bit, kako bi ljude odvratio od Božjih obećanja.
II.
1. Ako Sotona pokušava ugušiti tvoju radost podsjećanjem na tvoju grešnost, okreni to protiv njega: što više vidiš svoju pokvarenost, to se više možeš radovati sigurnoj nadi da će ona biti uklonjena.
2. Ako napada tvoj mir, drži se još čvršće istine da si opravdan milošću po vjeri u Krista. „Opravdan sam besplatno njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.“
3. Ako te iskušava da odbaciš vjeru, čvrsto se drži: „Imam zagovornika kod Oca, Isusa Krista pravednika.“ Neka to bude tvoja radost i kruna.
4. Teži slavi koja je pred tobom. Bog je od početka sjedinio oproštenje, posvećenje i nebo – nemoj ih razdvajati.
5. Ne mrmljaj što još nisi savršeno izbavljen, nego slavi Boga za ono što je već učinio i pouzdaj se u ono što će učiniti.
6. Ne zavidi onima koji su napredniji u milosti, nego se raduj s njima i uzvisi Boga.
7. Iskoristi sadašnji trenutak. Ne zanemaruj današnju milost zbog sutrašnje. Budi vjeran u onome što već imaš.
8. Na kraju: ako si zanemario ovu slavnu nadu, ne odbacuj je nego je pravilno koristi. Trči prema savršenstvu u vjeri, nadi i ljubavi. „Gledaj na Isusa“ dok ne uđeš u njegovu slavu.
Izvor: Glas Jevanđelja, 4/2008.
S njemačkog preveo: Dragan Trajčevski. Propovijed br. 42 (1750.)
