Posljednji sud će nas zateći u stanju u kojem smo umrli (Biskup Hugh Latimer)
Ova snažna i potresna poruka biskupa Hugha Latimera, dio iz propovijedi Posljednji sud poziva svakoga vjernika na ozbiljnu pripremu za Kristov drugi dolazak. Utemeljena na evanđeoskom čitanju iz Luke 21, propovijed progovara o vječnim posljedicama našeg života – spasenju ili prokletstvu – i poziva na budnost, pokajanje i povjerenje u Krista. Latimer jasno i dojmljivo upozorava na opasnosti duhovne mlakosti, raskrinkava lažnu pobožnost i pokazuje što znači istinski se pripraviti za dan kada će „Pravedni Sudac“ doći u slavi suditi žive i mrtve.
Posljednji sud će nas zateći u stanju u kojem smo umrli
Ako umremo u stanju prokletstva, uskrsnut ćemo u tom istom stanju. Ako pak umremo u stanju spasenja, uskrsnut ćemo u tom stanju i doći do vječne sreće, i dušom i tijelom. Jer ako sada umremo u stanju spasenja, tada ćemo na onaj posljednji opći dan suda čuti onu radosnu rečenicu iz usta našega Spasitelja Krista, kada će reći: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite u baštinu kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.” (Mt 25)
I premda u ovom svijetu trpimo mnoga zla, premda nam je teško, premda moramo „gristi uzdu”, unatoč svemu tome moramo biti zadovoljni, jer možemo biti sigurni u svoje izbavljenje, sigurni da nam je spasenje blizu. I nema sumnje, oni koji se bore s grijehom i usprotive mu se, imat će Božju pomoć; on će im pomoći, neće ih ostaviti, ojačat će ih tako da će moći živjeti pravedno. I premda neće moći u potpunosti ispuniti Božji zakon, Bog će ipak prihvatiti njihova djela zbog svojega Sina Krista, u čije ime svi vjernici čine dobra djela, te su zato, poradi njega, ugodni Bogu, i na kraju će biti izbavljeni iz svih nevolja i doći do blaženstva vječne radosti.
Molim Boga da budemo među onima koji će čuti taj radosni i utješni glas našega Spasitelja Krista kada će reći: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno prije postanka svijeta.” Mnogi su među kršćanskim narodom koji u Gospodinovoj molitvi govore: „Dođi kraljevstvo tvoje,” i tako mole da taj dan dođe; no ipak su toliko uronjeni u svijet da te riječi izgovaraju samo ustima, a ne znaju im značenje. Govore ih samo jezikom, što zapravo nema nikakvog smisla. Ali onaj čovjek ili žena koji izgovara te riječi „Dođi kraljevstvo tvoje” vjerujući srcem, bez sumnje iskreno želi da Bog dođe na sud i ispravi sve u ovom svijetu, da Satanu, starog zmijskog neprijatelja, baci pod naše noge.
Ali mnogi među nama nisu spremni. Neki žive na ovom svijetu pedeset godina, neki šezdeset, a ipak nisu spremni za njegov dolazak; stalno misle da on neće još doći. No kažem vam, iako njegov dolazak još nije nastupio, on će ipak doći jednoga dana i uzeti nas iz ovoga svijeta; i bez sumnje, kako nas zatekne, tako ćemo i primiti: ako nas zatekne spremne i u stanju spasenja, bit ćemo spašeni zauvijek, u vijeke vjekova. Ali ako nas zatekne u stanju prokletstva, bit ćemo zauvijek prokleti, i tada više nema pomoći; nikakva pokora tada neće koristiti, niti bilo što što ljudi za nas mogu učiniti.
„I tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku sa silom i slavom velikom.” Sveti Pavao u poslanici Solunjanima opisuje Kristov dolazak i naše uskrsnuće; no u tom odlomku govori samo o uskrsnuću pravednih i vjernih koji će biti spašeni. Ali Sveto pismo na drugim mjestima svjedoči da će i zli uskrsnuti te primiti svoj sud od Krista i tako otići u pakao, gdje će biti kažnjeni u vječnost. A riječi svetog Pavla glase: „Ovo vam velimo po riječi Gospodnjoj: mi koji živimo i ostanemo do dolaska Gospodnjega, nećemo preteći one koji usnuše. Jer sam će Gospodin s neba sići s glasnim zapovjednim povikom, s glasom arkanđela i trubom Božjom, i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu. Potom ćemo mi, koji živimo i ostanemo, zajedno s njima biti uzneseni u oblacima u susret Gospodinu u zrak; i tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Stoga tješite jedni druge ovim riječima.” (1 Sol 4)
Vidi i ovo: Zašto vjerujem u Kristov drugi dolazak?
Iz ovih Pavlovih riječi vidimo da će oni koji su umrli na početku svijeta biti spašeni jednako brzo kao i oni koji će tada još biti živi. Želim da dobro primijetite kako sveti Pavao govori: govori kao da će posljednji dan doći u njegovo vrijeme. Pa kad je Pavao mislio da će to biti u njegovo doba, koliko više mi trebamo misliti da bi to moglo biti u naše vrijeme? Jer bez sumnje, on će doći, i nije daleko; kao što pokazuju sva Pisma koja govore o tom danu – on će doći, ali će doći iznenada, neočekivano, kao lopov u noći. Jer lopov, kad kani opljačkati kuću, ne daje upozorenje; ne javlja domaćinu kad će doći, nego radije vreba trenutak kad ga nitko ne očekuje. Tako će bez sumnje i onaj posljednji dan doći iznenada, prije nego što to shvatimo – kao što je vatra pala s neba na narod Sodome u trenutku kad nisu ni sanjali; mislili su da je sve dobro, zato su se predali užicima, sve dok vatra nije pala i spalila ih sa svom njihovom imovinom.
„A ispriča im prispodobu: Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad vidite da puče pup, sami po sebi znate da je ljeto blizu.” Tako i kad vidite znakove koji prethode tom strašnom danu, vrijeme je da se pripravite. No netko bi mogao upitati: „Molim vas, u čemu se sastoji ta priprava? Kako da se pripravim?” Oko toga je bilo mnogo prepirki, jer bilo je – i još uvijek ima – bezbroj onih koji misle da se priprema sastoji u misama, paljenju svijeća, hodanju na hodočašća; i u takvim stvarima mislili su da se pripremaju za taj dan, i da će tako postati dostojni stati pred Sina Čovječjega, to jest pred našega Spasitelja Krista. Ali kažem vam: to nije bio pravi put pripreme. Krist naš Spasitelj pokazuje nam kako da se pripravimo, govoreći: „Pazite na sebe da vam srca ne otežaju proždrljivošću, pijanstvom i životnim brigama, i da vas onaj dan ne zatekne iznenada; jer kao zamka će doći na sve stanovnike zemlje.”
„Bdijte i molite se” – kao da kaže: Budite uvijek spremni, da vas ne iznenadi. Ali oni lijenčine koji provode vrijeme u jelu, piću i besposlici, ne ugađaju Bogu, jer on zapovijeda da bdijemo, da budemo budni, da pazimo na sebe, kako nam đavao, svijet ili vlastito tijelo ne bi odnijeli pobjedu. Dopušteno nam je uzeti svoj prirodni san, jer nam je potreban kao i hrana i piće, i jednako Bogu ugađamo kad spavamo kao kad jedemo. No moramo paziti da to činimo po njegovoj volji; jer kao što nije odredio jelo i piće za obžderavanje, tako ni san nije odredio za lijenost ili prekomjerno spavanje; jer bez sumnje, kad to činimo, najviše žalostimo Boga. Jer Krist ne kaže uzalud: „Bdijte i molite se.” On želi da budemo budni, da u svakom času imamo na umu njegov dolazak i da se predajemo molitvi, kako bismo mogli opstati pred njim na tom velikom i strašnom danu. Drugim riječima, ne smijemo se pouzdavati u sebe, nego zazivati Boga govoreći: „Gospodine Svemogući, ti si obećao doći suditi živima i mrtvima; molimo te daj nam svoju milost i Duha Svetoga da živimo po tvojim svetim zapovijedima, da kad dođeš, ne nađeš razloga izliti svoj gnjev na nas, nego da nam iskažeš svoju dobrotu i milosrđe.”
Isto tako, kada idemo na počinak, trebamo moliti Boga da ne usnemo snom grijeha i opačine, nego da se okrenemo od njih i vršimo njegovu svetu volju; da nas ne povuku požude ovoga svijeta. Takva bi trebala biti naša ozbiljnost prema njemu, takvo bi trebalo biti naše bdijenje. Jer kažem vam, nije to nikakva igra, nije to novčana stvar: radi se o našem vječnom spasenju ili prokletstvu. Naša narav tjera nas da činimo sve što možemo da steknemo srebro i zlato; koliko bismo više trebali nastojati pripraviti se za taj dan, kada se neće odlučivati o novcu, nego o duši – tada će se jasno pokazati tko će uživati vječni život, a tko će biti bačen u pakao. Dok smo na ovom svijetu, svi imamo jedno krštenje, svi pristupamo Gospodnjoj večeri, svi se zovemo kršćani, ali tada će se pokazati tko su istinski kršćani, a tko su licemjeri i varalice.
Molim Boga da nam podari takva srca, da ozbiljno razmotrimo svoje stanje i pripravimo se za njegov strašni i radosni dolazak – strašan za one koji uživaju u grijehu i ne žele se obratiti; a radostan za one koji se kaju, ostavljaju grijehe i vjeruju u njega, koji će bez sumnje doći u velikoj slavi i učiniti sve svoje vjerne sličnima sebi, i reći onima koji su izabrani za vječni život: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.” A onima koji ne žele živjeti po njegovoj volji, nego slijede svoje požude, reći će: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni.” O, kako će to biti strašno – otići od onoga koji je izvor svake dobrote i milosti, bez kojega nema utjehe, ni mira, ni počinka, nego vječna žalost i smrt bez kraja! Radi Boga vas molim, razmislimo o tome, da bismo bili među onima koji će čuti: „Dođite k meni,” i da bismo bili među onima koji će uživati vječni život.
Izvod iz propovijedi The Day of Judgment (dan suda) biskupa Hugha Latimera
Izvor: /biblehub.com
Hugh Latimer (oko 1487. – 1555.) bio je engleski reformacijski propovjednik i biskup Worcestera. Isticao se kao snažan govornik, poznat po jasnoći, duhovnoj ozbiljnosti i dubokoj pastirskoj brizi. Zbog svoje vjernosti evanđeoskoj istini Latimer je bio progonjen i na koncu mučenički spaljen u Oxfordu za vrijeme vladavine kraljice Marije I. Njegove propovijedi i danas nadahnjuju vjernike na pokajanje, vjeru i hrabro svjedočanstvo Krista.
