Philipp Popp, evangelički biskup (1893.-1945) – 80 godina od ubojstva
Na današnji dan, 29. lipnja 2025., navršava se osamdeset godina od ubojstva evangeličkog biskupa dr. Philippa Poppa, jednog od najistaknutijih duhovnih i intelektualnih predstavnika njemačke Evangeličke crkve u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Osuđen bez pravičnog suđenja u montiranom procesu od strane nove vlasti 1945. godine, biskup Popp postao je simbol nepravde nanesene vjerskim vođama i pripadnicima nacionalnih manjina. Njegova smrt – metkom u potiljak, najvjerojatnije u zagrebačkom Maksimiru – ostaje mračan podsjetnik na poslijeratni teror, ali i svijetli primjer vjernosti evanđeoskom pozivu, služenju i žrtvi. Ova obljetnica prigoda je za dostojanstveno sjećanje i nužan poziv na povijesnu pravdu i rehabilitaciju.
Evangelički biskup Philipp Popp (1893.-1945)
Dana 29. lipnja 1945. godine, nakon brzog i montiranog sudskog procesa u Zagrebu, donesena je presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba, između ostalih i protiv evangeličkog biskupa Philippa Poppa.
Na popisu optuženih našli su se vojni dužnosnici i činovnici NDH, civili te poglavari različitih vjerskih zajednica, brojnih katoličkih svećenika, kao i jedanaesti okrivljeni – evangelički biskup dr. Philipp Popp.
Biskup Popp optužen je za navodnu „kolaboraciju u službi okupatora“ te da je njegovo djelovanje širilo „vjersku netrpeljivost i šovinizam“, čime je, navodno, djelovao „protivno interesima naroda Jugoslavije“.
Biskup Popp, koji je imao sjedište u Zagrebu, u prostorijama evangeličke crkve u Gundulićevoj ulici, ubijen je nekoliko dana nakon presude, a za njegov grob ne zna se do današnjeg dana.
Povijesnim istraživanjima, uvidom u dokumente, propovijedi i osobu Philippa Poppa, danas se s velikom sigurnošću može ustvrditi da je optužba protiv njega bila neutemeljena te da je presuda donesena s ciljem eliminacije vjerske i građanske inteligencije toga vremena. Biskup Popp podijelio je tako sudbinu tisuća pripadnika njemačke manjine koji su, bez osobne krivnje, snosili kolektivnu odgovornost na područjima Podunavlja i Slovenije, gdje su njihovi preci živjeli više od dva stoljeća.
Philipp Popp rođen je 23. ožujka 1893. u srijemskom mjestu Bežanija kraj Zemuna, u zemljoradničkoj obitelji njemačkih kolonista Matthiasa Poppa i Margarethe rođ. Hauch. Osnovnu njemačku školu završio je u Bežaniji, a gimnaziju u Zemunu, koji je tada administrativno pripadao Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije. Odrastanje u etnički miješanoj sredini oblikovalo ga je u osobu koja je izvrsno poznavala mentalitet, jezik i kulturu naroda koji su ga okruživali, čineći ga otvorenim i tolerantnim kandidatom za svećeništvo.
Nakon studija teologije u Eperjesu (danas Prešov u Slovačkoj), U lipnju 1917. Bela Kapi, biskup Evangeličke crkve u Mađarskoj, rukopoložio je u Budimpešti Phillipa Poppa za svećenika, a 2. rujna iste godine na Godišnjoj skupštini Evangeličke crkvene općine Zagreb izabran je za vikara. Nakon smrti tadašnjeg župnika Georga Bayera, Popp je izabran za novog župnika dana 14. kolovoza 1918. Imao je 25. godina kada je preuzeo ovu odgovornu službu i to pred sam kraj Austro-Ugarske. Po osnutku Kraljevine SHS, u nepovoljnim okolnostima za evangelike i njemačku manjinu, Popp je izabran za seniora Hrvatskog seniorata.
Godine 1919. Philipp Popp se oženio s učiteljicom Malwine Schmidt te je s njom imao dva sina: Edgara, Haralda i kćer Ingeborg.
Studij je nastavio na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1920. godine postao doktor filozofije, a četiri godine kasnije diplomirao pravo. Kao duhovnik, intelektualac i diplomat, ubrzo je preuzeo vodstvo Njemačke evangeličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji – Za seniora Hrvatskog seniorata izabran je 1. prosinca 1918. godine, a 1929, na svoj 36 rođendan izabran za biskupskog administratora.
U ožujku 1931. godine, Philipp Popp jednoglasno je izabran za prvog biskupa Njemačke evangeličke kršćanske crkve augsburške vjeroispovijesti u Kraljevini Jugoslaviji. Iste godine uveden je u službu biskupa u Zagrebu.
Na njegovu ređenju sudjelovali su predstavnici državnih i lokalnih vlasti te konzuli gotovo svih država koje su imale predstavništva u Zagrebu. Došli su i biskupi evangeličkih crkava iz Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Švicarske, Poljske i Čehoslovačke, kao i predstavnici drugih vjerskih zajednica: Slovačke evangeličke crkve, Reformirane crkve, Srpske pravoslavne crkve, Starokatoličke crkve, Židovske općine te zagrebačke rimokatoličke nadbiskupije, koja je poslala pismenu čestitku nadbiskupa Antuna Bauera. Sve to svjedoči o ugledu i otvorenosti biskupa Poppa. Sam čin ređenja obavio je njemački evangelički biskup Heinrich Rendtorff.
U prigodnoj propovijedi biskup Popp je rekao:
„Nisam ovdje da bih mrzio, već da bih ljubio. Niti da bih vladao, kažem – već da bih služio! Služiti i ništa drugo, nego služiti svima koje mi naš živi Gospod i Bog, kao vjerne narodne sudrugove, kao putnike ili slučajne i državne sudrugove, kao braću i sestre poklanja. Služiti po uzoru na našeg Spasitelja Isusa Krista.“
Nažalost, povijesne okolnosti krenule su suprotno njegovim evanđeoskim načelima. Podunavske Nijemce i njihovu domovinu, kolijevku reformacije, zahvatio je val nacional-socijalističkog totalitarizma koji je nastojao podvrgnuti crkve svojim ciljevima.
Unatoč prijateljskoj suradnji s inozemnim crkvama, osobito onima u Njemačkoj, crkva pod Poppovim vodstvom nikada nije dopustila prodor ideologije ili ekspanzionističke politike u svoje redove. Popp je neprestano naglašavao lojalnost državi te promicao toleranciju i međunacionalno razumijevanje u razdoblju dubokih kriza tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Kada je krajem 1930-ih među podunavskim Nijemcima i dijelom evangelika rastao ideološki pritisak, Popp je 1937. sudjelovao na protestantskoj konferenciji u Oxfordu, na kojoj je donesen dokument kojim se odbacuju totalitarne ideje. Zbog toga je oštro kritiziran od strane nacionalsocijalističkih simpatizera.
Godine 1938., na sinodi Evangeličke crkve, izjavio je:
„Svaki nacionalni egoizam, gdje ljubav prema vlastitom narodu vodi tjeranju ili opresiji drugih naroda ili etničkih skupina, jest grijeh i pobuna protiv Boga, Gospodara naroda. U vlastitom narodu, u vlastitoj krvi, uviđati otkrivenje spasenja – nije kršćanski.“
Njemačka evangelička crkva koju je predvodio imala je u svojoj bazi, uz Nijemce, i Mađare, Slovence iz Prekomurja te ponešto Hrvata.
Kada je travnja 1941. rat stigao u Jugoslaviju, njena podjela dovela je i do rascjepa Zemaljske evangeličke crkve. Popp je ostao biskup na području NDH, odnosno triju preostalih seniorata: Gornjehrvatskog, Srijemskog i Bosanskog, koji su se već 1942. gotovo rasformirali zbog evakuacije Nijemaca iz BiH.
Crkva i biskup prihvatili su novu vlast u duhu luteranskog nauka o „dvama kraljevstvima“, te im je kao vjerskoj zajednici dodijeljeno mnogo privilegija. Istodobno su uslijedili progoni pravoslavnih, židovskih i starokatoličkih vjernika, kao i razvoj partizanskog otpora nakon napada Njemačke na SSSR.
Njemačka manjina i evangelici postali su meta, a odlukama AVNOJ-a iz 1943. i 1944. određeno je da će pripadnici te manjine moći ostati u novoj državi samo ako se aktivno priključe NOB-u.
Biskup Popp i crkveno vodstvo bili su u teškom položaju. Službeno su izražavali lojalnost legalnoj vlasti, no postoje dokumenti koji potvrđuju njihove pokušaje spašavanja Srba, protivnika režima i drugih ljudi. Kao Nijemcima, bilo im je teško okrenuti se protiv vlastitog naroda, dok je priključenje NOB-u, koji je predvodila komunistička stranka s izraženim antikršćanskim stavovima, bilo gotovo nezamislivo.
Kad je rat bio pri kraju, većina Nijemaca iz Hrvatske prihvatila je evakuaciju. Ostali su samo oni koji su vjerovali da nisu ništa skrivili – među njima i biskup Popp. Odbio je ponudu diplomatskog imuniteta švedskog konzulata i ostao sa suprugom u Zagrebu. Prema nekim izvorima, svoju je odluku podijelio s nadbiskupom Alojzijem Stepincem.
Nove vlasti nisu pokazale milost prema vjerskim poglavarima. Biskup Popp uhićen je, osuđen u montiranom staljinističkom procesu i pogubljen – 29. ili 30. lipnja 1945., metkom u potiljak, u šumi Maksimir. Prema iskazu jednog preživjelog svjedoka, nalog za ubojstvo izdao je general Koča Popović.
Duhovno vodstvo u preostalim ostacima nekoć dobro organizirane crkve preuzeo je sin biskupa Poppa, Edgar Popp koji je nakon povratka iz zatočeništva 1946. do 1960, bio zagrebački župnik a od i senior Crkve u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini. Edgar je nastavio svoje djelovanje kao svećenik u Njemačkoj a drugi sin biskupa Poppa, Harald također je bio svećenik te je nakon Drugog svjetskog rata služio u SAD.
Uspomenu na biskupa Poppa godinama su čuvali izbjegli članovi Evangeličke crkve iz Jugoslavije i Hrvatske. Vodstvo crkve preuzeo je njegov sin Edgar Popp, koji je nakon povratka iz zatočeništva 1946. bio župnik u Zagrebu, a od 1951. i senior Crkve u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.
U čast biskupu Philippu Poppu, evangelička crkvena općina u Geisenfeldu kod Ingolstadta 1973. godine imenovala je novoizgrađenu crkvu imenom „Sveti Filip“. U obližnjem Gaimersheimu, na inicijativu vjernika iz njegove rodne općine Bežanije, postavljena je spomen-ploča na vanjski zid mjesne evangeličke crkve, kao trajni znak zahvalnosti i sjećanja na njegova djela i mučeničku smrt.
Prema obiteljskom svjedočanstvu, tadašnje vlasti tvrdile su da bi biskup Popp ostao na životu „da se samo sklonio u prvom naletu revolucije“.
Sve to svjedoči o nepravednoj osudi i stradanju jednog kršćanskog i protestantskog duhovnika, vrsnog intelektualca i istaknutog pripadnika njemačke manjine – gotovo potpuno izbrisane u poslijeratnom valu terora u Hrvatskoj.
Nažalost, ni danas, u demokratskoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, kada su dostupne sve povijesne činjenice, nije došlo do poništenja presude i rehabilitacije biskupa Philippa Poppa.
Autor: Vatroslav Župančić
Kolekta:
Gospodine Bože naš, zahvaljujemo ti za svjedočanstvo tvoga sluge Philippa Poppa, koji ti je vjerno služio u službi Riječi i pastirske brige. Po njegovu primjeru vodi i nas u poniznosti i ustrajnosti u vjeri. Daj da, po tvojoj milosti, i mi ostanemo postojani do kraja i pristignemo u tvoje vječno kraljevstvo. Po Kristu Gospodinu našem.
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Vidi i ovo: Edgar Popp – Velikan hrvatskog protestantizma
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
