Pismo Jana Husa iz zatvora prije pogubljenja
Pročitajte potresno pismo Jana Husa, češkog reformatora i mučenika, koje je napisao noć uoči svetog Vida 1415. godine iz zatvora u Konstanzu, neposredno prije pogubljenja. Otkrijte njegovu vjeru, poziv na pravednost i ljubav prema Božjoj riječi.
Jan Hus napisao je ovo pismo u zatvoru dominikanskog samostana u Konstanzu, noć uoči svetog Vida (15. lipnja) 1415. godine, nekoliko dana prije njegova spaljivanja (6. srpnja 1415.).
Pismo Jana Husa iz zatvora prije pogubljenja
SVOJIM VJERNIM SLJEDBENICIMA KOD KUĆE U ČEŠKOJ
1415.
Ja, Jan Hus, u nadi sluga Božji, želim da oni koji žive u Češkoj, a ljube Gospodina, žive i umru u milosti, te konačno zadobiju život vječni.
Vi koji ste visokog dostojanstva, vi koji ste bogati, i vi koji ste siromašni – svi vi, vjerni i ljubljeni učenici Gospodnji – zaklinjem vas da budete poslušni Bogu, da slavite Njegovu riječ i da se uzdižete slušajući Njegove zapovijedi. Sve vas pozivam da se čvrsto držite božanske riječi koju sam propovijedao po zakonu i po svjedočanstvu svetih. Zaklinjem vas: ako je itko od vas, bilo na javnim sastancima ili u privatnim razgovorima, čuo bilo koju riječ od mene, ili pročitao bilo koji moj spis protivan Božjoj istini – neka se ne veže za takvo što, iako mi je savjest čista glede onoga što sam rekao ili napisao, koliko god se na to pozivalo.
Pozivam vas: ako ste primijetili što isprazno ili nevrijedno u mojim propovijedima ili spisima, nemojte me u tome nasljedovati, nego se molite Bogu da mi oprosti moju lakomislenost. Potičem vas da ljubite svećenike dobrog morala i da prije svega poštujete one koji se trude širiti Božju riječ. Zaklinjem vas da se čuvate lukavih ljudi, osobito bezbožnih svećenika, za koje Gospodin reče da su izvana obučeni u ovčju kožu, a iznutra su vuci grabljivi. Pozivam moćnike da postupaju ljubazno prema svojim ubogim slugama i da im pravedno zapovijedaju. Pozivam građane da u svom zvanju čuvaju čistu savjest; obrtnike da brižno paze na svoja zvanja i da pred očima imaju strah Božji; a domaćice da vjerno služe svojim gospodarima.
Pozivam majstore umjetnosti da žive pošteno i vjerno poučavaju svoje učenike – prije svega učeći ih strahu Božjem, a zatim da rade na slavu Božju, za dobro svoje zemlje i vlastito spasenje, a ne da budu robovi pukih pravila, bilo zbog bogatstva ili svjetovnih časti. Pozivam učenike pučkih škola i sve učenjake da slušaju svoje učitelje u svemu što je dopušteno, i da se s najvećim žarom trude, kako bi jednoga dana zadobili kraljevstvo Božje, vlastito spasenje i spasenje drugih.
Pozivam vas sve da zahvalite velikodušnim plemićima: Vaclavu Dubi, Ivanu Hlumskom, Henriku Plumloviću, Vailemu Zagiju, Nikoli i drugim češkim, moravskim i poljskim gospodarima, koji su se kao revni branitelji Božje istine svim silama protivili ovom vijeću, nastojeći me osloboditi. Posebno spominjem Vaclava Dubu i Ivana Hlumskog. Vjerujte svemu što vam mogu reći, jer su oni bili prisutni na Vijeću u danima kada sam odgovarao. Oni znaju koji su Česi ustali protiv mene; upoznati su s nedostojnim djelima koja mi se pripisuju; znaju kako je cijeli zbor vikao protiv mene dok sam odgovarao na sva pitanja.
Pozivam vas da molite za cara Svetog Rimskog Carstva, za svoje voljene i za kraljicu, da Bog milosrđa prebiva s njima i s vama, sada i zauvijek. Pišem vam ovo pismo iz zatvora, okovanih ruku, očekujući nakon sutrašnjeg dana svoju smrtnu kaznu, i potpuno uvjeren u Boga da me neće napustiti, da neće dopustiti da se odreknem Njegove riječi, niti da priznam lažne zablude koje su mi zlonamjerno pripisali lažni svjedoci. Kad se ponovno sretnemo u blaženoj vječnosti, znat ćete kakvom me milošću Gospodin udostojao pomoći u mojim okrutnim kušnjama.
Ne znam ništa o Jeronimu, mom vjernom prijatelju, osim da je zatočen u bijednom zatvoru, i da, poput mene, čeka smrt zbog vjere koju je tako hrabro širio u Češkoj. Ali Česi, naši najokrutniji protivnici, predali su nas u ruke drugih neprijatelja i u njihove okove. Molite se Bogu za njih. A vas, Pražane, pozivam da volite moju Betlehemsku kapelu iznad svega, i da u njoj nastavite propovijedati Božju riječ – ako Bog da. Na tom mjestu podignut je sotonin gnjev. Vidjevši da je u njemu oslabila sila tame, Sotona je nahuškao župni kler protiv toga hrama. Nadam se da će ga Bog očuvati, i da će se Njegova riječ ondje propovijedati s većim uspjehom nego što sam to činio ja, slab i nemoćan čovjek. Na koncu vas pozivam: ljubite jedni druge, ne priječite nikome put božanske istine i pazite da pravednici ne budu tlačeni nasiljem. Amen.
Napisano u ponedjeljak navečer, uoči svetoga Vida. Pismo je poslao jedan dobri i vjerni Nijemac.
Pisma Jana Husa, Emil de Bonnechose; preveo Kembel Mekenzi, B.A.,
Edinburgh: William White & Co., MDCCCLVI.
Great Voices of the Reformation: An Anthology, Harry Emerson Fosdick,
Random House, New York, 1952., str. 63–65.
Prijevod s engleskog: Anđela Stevanović
PROPOVIJED NA 610. OBLJETNICU MUČENIČKE SMRTI JANA HUSA
Vidi i ovo: Jan Hus – predreformator i mučenik za Krista
