Prispodobu o Milosrdnom Samarijancu ispričao je Isus u Evanđelju po Luki, kao primjer ispunjenja druge Velike zapovijedi.
„Jer sav se Zakon ispunjava u jednoj zapovijedi: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.“ – Galaćanima 5,14
Ali jeste li znali da postoji drevna crkvena predaja koja ovu prispodobu tumači alegorijski?
Skrivena simbolika prispodobe o milosrdnom Samarijancu
U svojim „Homilijama o Luki“ Origen piše:
„Čovjek koji silazi dolje je Adam. Jeruzalem je raj, a Jerihon je svijet. Razbojnici su neprijateljske sile. Svećenik predstavlja Zakon, levit proroke, a Samarijanac Krista. Rane su neposlušnost, životinja je Gospodinovo tijelo, svratište – koje prima sve koji žele ući – jest Crkva. Upravitelj svratišta je poglavar Crkve, kojem je povjerena briga o njoj. A to što Samarijanac obećava da će se vratiti označava Spasiteljev drugi dolazak.“ (CUA Press, 1996.)
Ovakvo Origenovo tumačenje prihvatili su gotovo svi crkveni oci i bilo je općeprihvaćeno u ranoj Crkvi!
„Ovo alegorijsko čitanje nisu poučavali samo drevni Kristovi sljedbenici, nego je ono bilo gotovo univerzalno u ranom kršćanstvu, zagovarali su ga Ireneja, Klement i Origen, a u četvrtom i petom stoljeću Krizostom u Carigradu, Ambrozije u Milanu i Augustin u Sjevernoj Africi. Ovo tumačenje najpotpunije se nalazi i na dva srednjovjekovna vitraja, u francuskim katedralama u Bourgesu i Sensu.“ (John Welch, 2007.)
Izvrstan primjer toga nalazi se i na srednjovjekovnom vitraju u francuskoj katedrali u Chartresu, poznatom kao Prozor Milosrdnog Samarijanca.
