Molitva opće zahvale: puritanska molitva u Knjizi zajedničkih molitava

U anglikanskoj tradiciji postoje molitve koje su s vremenom postale toliko prepoznatljive da su kroz stoljeća sve do danas ostale aktualne i molitveni izraz vjere. Jedna od takvih jest Molitva opće zahvale (The General Thanksgiving), koja je sastavni dio jutarnje i večernje molitve Knjige zajedničkih molitava.

Molitva opće zahvale
(The General Thanksgiving)

Opća zahvala (hrvatski prijevod)

SVEMOGUĆI Bože, Oče svake milosti, mi, tvoje nedostojne sluge, iskazujemo ti najponizniju i srdačnu hvalu za svu tvoju dobrotu i ljubaznost prema nama i prema svim ljudima [osobito prema onima koji sada žele prinijeti svoje pohvale i zahvale za milosrđa koja si im nedavno iskazao.] Blagoslivljamo te što si nas stvorio, očuvao i svim blagoslovima obdario u ovome životu. Blagoslivljamo te iznad svega zbog tvoje neprocjenjive ljubavi iskazane u otkupljenju svijeta po našemu Gospodinu Isusu Kristu; zbog darovane nam milosti i zbog nade slave koja je u nama. Usrdno te molimo, podari nam pravo shvaćanje svekolike tvoje milosti, da ti naša srca budu iskreno zahvalna; da ti možemo iskazivati hvalu, ne samo svojim usnama, nego i svojim životima, dajući sebe u službu tebi, hodajući pred tobom, u svetosti i pravednosti u sve dane života svoga. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

The General Thanksgiving prayer (originalni tekst):

ALMIGHTY God, Father of all mercies, we thine unworthy servants do give thee most humble and hearty thanks for all thy goodness and loving-kindness to us and to all men; [*particularly to those who desire now to offer up their praises and thanksgivings for thy late mercies vouchsafed unto them.] We bless thee for our creation, preservation, and all the blessings of this life; but above all for thine inestimable love in the redemption of the world by our Lord Jesus Christ, for the means of grace, and for the hope of glory. And we beseech thee, give us that due sense of all thy mercies, that our hearts may be unfeignedly thankful, and that we shew forth thy praise, not only with our lips, but in our lives; by giving up ourselves to thy service, and by walking before thee in holiness and righteousness all our days; through Jesus Christ our Lord, to whom with thee and the Holy Ghost be all honour and glory, world without end.  Amen.

Povijesni pregled

Iako je kratka, ova molitva odiše zahvalnošću, poniznošću i dubokom teološkom mudrošću. Njezin autor bio je biskup Edward Reynolds (1599.–1676.), jedini puritanac koji je u vrijeme Restauracije prihvatio biskupsku službu. Vjerojatno je bila nadahnuta privatnom molitvom kraljice Elizabete, koja je izdana 1596. godine. Bio je to čovjek pomirljiva duha, pozvan proći svojim putem kroz burno i nasilno doba engleske povijesti.

Već u mladosti, s tek 23 godine, Reynolds je kao nadareni propovijednik naslijedio slavnog Johna Donnea na propovjedaonici Lincoln’s Inna, jednog od središta engleske pravne i kulturne elite.

Iako puritanac, Reynold je bio odan Crkvi Engleske i Knjizi zajedničkih molitava, vjerujući u njezinu legitimnost i biblijsku utemeljenost. Tijekom Engleskog građanskog rata stao je na parlamentarnu stranu (Roundheads), ali je uvijek nastojao ublažiti krajnosti i održati duh pomirenja.

Bio je član Westminsterske skupštine koja je sastavila Westminstersku ispovijest vjere i katekizam, napisao je predgovor Direktoriju javnog bogoslužja te se (neuspješno) protivio zabrani korištenja Book of Common Prayer. Iako je prihvaćao prezbiterijanski oblik crkvenog uređenja, nikada nije tvrdio da je on jedini božanski propisani model.

Nakon Restauracije, Reynolds je bio u izaslanstvu koje je pokušalo uvjeriti kralja Karla II. da provede umjerenu vjersku politiku. Kralj ga je imenovao svojim kapelanom, a kasnije i biskupom Norwicha. Reynolds je prihvatio biskupsku službu naglasivši da je biskup „glavni prezbiter“ koji upravlja biskupijom zajedno sa, a ne iznad svojih prezbitera. Kao biskup bio je poznat po toleranciji prema neistomišljenicima i velikodušnosti prema siromašnima.

Prije revizije Knjige molitava iz 1604., puritanci su se žalili da u njoj nema dovoljno molitava zahvale. Ova je molitva dodana u Knjigu zajedničkih molitava 1662. godine pod naslovom „Opća zahvala” (A General Thanksgiving). Nije bila sastavni dio dnevnih molitava već dijela Molitava i zahvaljivanja (Prayers and Thanksgivings) Stajala je ispred drugih molitava zahvale za posebna dobročinstva.

Prva američka Knjiga zajedničkih molitava (1789.) uvrstila je ovu molitvu u dnevne molitve. Smještena je ispred zaključne „Molitve svetog Ivana Zlatoustoga” i otpusta na kraju jutarnje i večernje molitve. Sva narednja izdanja slijedila su ovaj obrazac. Molitva je izborna i u pravilu je mole zajedno i služitelj i narod.

Struktura molitve

Molitvu možemo podijeliti na 4 djela:

SVEMOGUĆI Bože, Oče svake milosti, mi, tvoje nedostojne sluge, iskazujemo ti najponizniju i srdačnu hvalu za svu tvoju dobrotu i ljubaznost prema nama i prema svim ljudima [osobito prema onima koji sada žele prinijeti svoje pohvale i zahvale za milosrđa koja si im nedavno iskazao.]

Naš nebeski Otac obilno i radosno daruje sve dobro što imamo. Iako smo nedostojni i često nesvjesni tih darova, Bog nas neprestano obasipa svojom dobrotom, održava nas i podupire, dajući nam više nego što možemo pojmiti ili zahvaliti. Kad bismo doista zahvaljivali za svaki dar, ne bismo nikada prestali, jer svaki dah, otkucaj srca i svaki korak i sve što imamo dolazi iz Njegove milosrdne ruke.

Blagoslivljamo te što si nas stvorio, očuvao i svim blagoslovima obdario u ovome životu. Blagoslivljamo te iznad svega zbog tvoje neprocjenjive ljubavi iskazane u otkupljenju svijeta po našemu Gospodinu Isusu Kristu; zbog darovane nam milosti i zbog nade slave koja je u nama.

Istinska zahvalnost raste iz konkretnih darova, a Opća zahvala nas uči prepoznati tri temeljna: naše stvaranje, očuvanje i blagoslove, od samog postojanja koje nam Bog daruje bez prisile, do najvećeg dara – njegova Sina. Krist je, rođen u skromnosti i podložan ljudskoj patnji, živio i umro kao pravi čovjek radi spasenja svijeta, te po svom uskrsnuću i uzašašću ostavio Crkvi sredstva milosti – Riječ i sakramente – po kojima nas Duh Sveti preobražava i pripravlja za vječnu slavu. I dok možemo zahvaliti za zemaljske darove, najveća i trajna zahvalnost pripada otkupljenju koje, premda često zaboravljeno, nadilazi svako drugo dobro.

Usrdno te molimo, podari nam pravo shvaćanje svekolike tvoje milosti, da ti naša srca budu iskreno zahvalna; da ti možemo iskazivati hvalu, ne samo svojim usnama, nego i svojim životima, dajući sebe u službu tebi, hodajući pred tobom, u svetosti i pravednosti u sve dane života svoga.

Završetak molitve donosi prošnju da nam Bog otvori oči kako bismo jasno vidjeli njegova svakodnevna milosrđa, jer upravo svijest o njima rađa srce koje ljubi i služi Bogu. Takva zahvalnost postaje pokretačka snaga života, potičući nas na svetost u svim područjima – osobnom, obiteljskom, profesionalnom i crkvenom – te na donošenje roda na Božju slavu. Budući da sami ne možemo proizvesti trajnu zahvalnost ni ljubav, trebamo ih primiti od Boga, koji daje oboje slobodno i rado. Poslušnost Gospodinu mora izvirati iz zahvalnog srca, a to srce može oblikovati jedino njegov Duh.

Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva završava uobičajenim oblikom, naglašavajući jedinstvo trojedinog Boga.

Priredio: Biskup Jasmin Milić