Sveti Nikola, biskup Mire (oko 326).
Nikola, biskup Mire (danas Demre, u Turskoj), rođen je oko 270. godine poslije Krista u Patari, gradu u rimskoj provinciji Liciji, koja se nalazi na području današnje Turske. Rođen u obitelji bogatih kršćanskih roditelja, Nikola je odrastao u pobožnom okruženju koje je duboko oblikovalo njegovu vjeru i karakter još od ranog djetinjstva. Kao mladić ostao je siroče te je naslijedio znatno bogatstvo svojih roditelja. Međutim, umjesto da se prepušta osobnom luksuzu, odlučio je slijediti Kristove nauke i razdijelio svoje bogatstvo onima u potrebi, pokazujući izvanrednu velikodušnost i suosjećanje.
Čak i kao dojenče, Nikola je pokazivao znakove izvanredne pobožnosti. Pričalo se da je odbijao sisati petkom, danom Kristova raspeća, kao čin pobožnog odricanja. Kako je rastao, Nikola je nastavio pokazivati iznimne vrline, ostajući čedan i krepostan u mladosti, u vrijeme kada su mnogi njegovi vršnjaci živjeli neodgovorno. Njegov stric, također po imenu Nikola, koji je tada bio biskup Mire, prepoznao je mladenačku pobožnost i zaredio ga za svećenika u dobi od devetnaest godina.
Nikolina svetost i velikodušnost brzo su se proširile. Jedna od najpoznatijih priča vezanih uz njega govori o njegovoj tajnoj pomoći siromašnom čovjeku s tri kćeri. Budući da nije mogao osigurati miraz za svoje kćeri, čovjek je razmišljao o tome da ih pošalje u javnu kuću. Kad je to doznao, Nikola je, pod okriljem noći, tri puta kroz prozor njihove kuće ubacio vrećice pune zlatnika. Taj je čin ne samo spasio djevojke od života sramote nego je postao temeljom tradicije darivanja povezane sa svetim Nikolom.
Kao biskup Mire, Nikola je postao poznat po svojoj pastirskoj brizi, revnosti za pravovjerje i obrani kršćanske vjere. Bio je odlučan protivnik arijanizma, krivovjernog nauka koji je poricao punu božansku narav Krista.
Godine 325. sudjelovao je na Prvom nicejskom saboru, gdje je, prema predaji, udario heretika Arija tijekom žučne rasprave o Kristovoj naravi. Taj čin, iako kontroverzan, pokazao je Nikolin gorljivi zanos u obrani pravovjernog kršćanskog nauka.
Tijekom svog biskupskog služenja, Nikola je bio poznat po mnogobrojnim djelima dobrote i čudesima. Zazivali su ga u pomoć mornari u nevolji, zbog čega je postao zaštitnik mornara. Tijekom velike gladi koja je pogodila njegovu biskupiju, Nikola je čudesno umnožio žito s trgovačkog broda, osiguravši dovoljno hrane za preživljavanje naroda i za sjetvu iduće godine. Njegov ugled čudotvorca i zaštitnika nevinih rastao je, s pričama o tome kako je spašavao nepravedno osuđene od smaknuća i izbavljao djecu iz raznih pogibelji.
Nikolin život obilježila je nepokolebljiva vjera, izvanredna velikodušnost i predanost pravednosti. Svoj je položaj biskupa koristio da bi se zauzimao za siromašne i potlačene, izborio niže poreze za narod Mire i osigurao pravednu raspodjelu dobara u vremenima oskudice. Njegovo djelovanje u korist svoga stada i nepokolebljiva obrana kršćanskog pravovjerja priskrbili su mu veliko poštovanje i divljenje.
Nikola je preminuo 6. prosinca 343. godine u Miri. I nakon smrti, za njegov se grob govorilo da ispušta čudesnu tekućinu poznatu kao „mana svetog Nikole“, slavnu po svojim ljekovitim svojstvima. Stoljećima nakon njegove smrti, njegov je grob u Miri postajao sve poznatije hodočasničko mjesto, a štovanje svetoga Nikole proširilo se cijelim kršćanskim svijetom, učvrstivši njegovu ostavštinu kao jednoga od najomiljenijih i najutjecajnijih svetaca u povijesti kršćanstva.
Biskupov udarac: priča iz života svetog Nikole
Na Nicejskom saboru 325. godine okupili su se biskupi iz cijeloga kršćanskog svijeta da raspravljaju o naravi Krista. Među njima bio je i Nikola, gorljivi biskup Mire. Dok je Arije, svećenik iz Aleksandrije, snažno zastupao tvrdnju da Isus nije suvječan s Bogom Ocem, Nikola je postajao sve uznemireniji. Ne mogavši obuzdati ogorčenje nad onim što je smatrao svetogrđem, ustao je sa svog mjesta, prešao dvoranu i udario Arija po licu.
Sabor je zanijemio od šoka. Takvo ponašanje biskupa bilo je nezamislivo, osobito u prisutnosti cara Konstantina. Zgroženi ovim kršenjem crkvenog dostojanstva, ostali su biskupi Nikoli oduzeli biskupske insignije i zatvorili ga u tamnicu.
Tamo je pokajani Nikola gorljivo molio, tražeći oprost za svoj nagli čin, a pritom potvrđivao svoju odanost pravovjernom nauku. Tijekom noći Nikola je imao viđenje: Isus i Marija ukazali su mu se i upitali ga zašto je u zatvoru. „Zbog ljubavi prema vama,“ odgovorio je Nikola. Tada mu je Isus pružio primjerak Evanđelja, a Marija mu je vratila biskupsku štolu.
Sljedećeg jutra tamničar je s čuđenjem zatekao Nikolu oslobođenog okova, odjevenog u biskupsko ruho i kako mirno čita Sveto pismo. Kad je car Konstantin čuo za to očito čudo, odmah je naredio Nikolino oslobađanje i vraćanje na biskupsku službu.
Ova priča, bila ona povijesna ili legendarna, živopisno prikazuje Nikolin gorljivi zanos za ispravnim naukom i njegovu spremnost da brani vjeru i po cijenu osobnih posljedica. Također izražava motiv božanske potvrde, sugerirajući da je Nikolina revnost, premda prenagljena, naposljetku bila od Boga odobrena.
Zborna molitva (kolekta)
Svemogući Bože, u svojoj si ljubavi darovao svome sluzi Nikoli iz Mire trajno ime po djelima dobrote, kako na kopnu tako i na moru: podaj, molimo te, da tvoja Crkva nikada ne prestane raditi za sreću djece, sigurnost mornara, utjehu siromašnih i pomoć onima koje bacaju oluje sumnje ili tuge; po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.
Izvor: classic.dailyoffice2019.com
