Zašto su svećenici i liturgija nužni za euharistiju?
Mnogi ljudi koji dolaze u anglikansku tradiciju iz drugih crkvenih zajednica nose sa sobom brojna pitanja. Vrlo često ta se pitanja odnose upravo na sakramentalnu narav Crkve, kao npr. Zašto su svećenici i liturgija nužni za euharistiju?
To je posve razumljivo. Anglikanska Crkva stavlja snažniji naglasak na sakramente nego neke druge kršćanske zajednice. Sve Crkve imaju propovjednike Riječi, ali nemaju sve razvijenu sakramentalnu teologiju niti jasno oblikovanu liturgijsku strukturu.
Čak i među prakticirajućim anglikancima ponekad se događa da vlastite crkvene prakse uzimamo zdravo za gotovo, bez dubljeg promišljanja. Upravo zato dobro je s vremena na vrijeme vratiti se ovim temeljnim pitanjima.
Zašto su svećenici nužni za euharistiju?
Kako bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je najprije podsjetiti se što se zapravo događa u slavlju svete Euharistije.
Prema Book of Common Prayer (Knjiga zajedničkih molitava) 2019, sveta Euharistija jest „glavno sredstvo milosti za trajno održavan i njegovan život u Kristu“ (str. 7). Ključna riječ ovdje jest sredstvo milosti.
No odmah se nameće sljedeće pitanje: kako?
Na to nam pomaže odgovoriti anglikanski katekizam To Be a Christian. Govoreći o svetoj pričesti, on kaže:
„Kao što se moje tijelo hrani kruhom i vinom, tako se moja duša jača Tijelom i Krvlju Kristovom. Primam Božji oprost i obnavljam se u ljubavi i jedinstvu Tijela Kristova, Crkve.“
Ovdje je važno uočiti da sakrament djeluje. On nije tek simboličan čin, nego ima stvarni i djelotvorni duhovni učinak na vjernika.
Zato je sveta euharistija mnogo više od znaka – ona je istinsko sredstvo milosti.
No poštovanje koje Crkva iskazuje prema ovom sakramentu ne proizlazi samo iz njegova učinka, nego i iz njegova izvora. Krštenje i sveta pričest nazivaju se Gospodnjim sakramentima (lat. dominicales), jer ih je sam Krist izravno ustanovio.
U slučaju pričesti, Isus daje zapovijed na večer svoje izdaje, u gornjoj sobi (Mt 26,26–29; Mk 14,22–25; Lk 22,14–23). No važno je zapitati se: kome je ta zapovijed dana? Ne mnoštvu, niti sedamdesetorici učenika, nego apostolima. Oni su primili nalog da ovu zapovijed nastave vršiti za dobro zajednice vjere koja će se oko njih oblikovati.
Zanimljivo je i to da u 1 Kor 11 – poglavlju koje čini temelj euharistijske liturgije – sveti Pavao govori autoritativno kao apostol. On daje upute o slavljenju svete pričesti, što ponovno ukazuje na apostolski nadzor nad sakramentima.
Zašto su, dakle, potrebni svećenici?
Kratak odgovor glasi: zato što je slavljenje sakramenata apostolska odgovornost, povjerena Crkvi radi skrbi za Božji narod.
Briga za svaku mjesnu Crkvu povjerena je zaređenim svećenicima kako bi se osigurala vjernost u nauku (Riječ) i u obavljanju crkvenih obreda (sakramenata), na izgradnju Tijela Kristova.
Ako pogledamo Red ređenja u Book of Common Prayer 2019, jasno vidimo što se traži od biskupa i svećenika.
U završnoj molitvi Litanije ređenja nadbiskup moli:
„Podaj svoju milost svim biskupima, pastirima svoje Crkve, da marljivo propovijedaju tvoju Riječ, pravilno dijele tvoje sakramente i mudro provode pobožnu stegu…“
U ispitivanju kandidata za svećeništvo stoji:
„Hoćeš li, dakle, s vjernom marljivošću služiti nauku, sakramentima i stezi Kristovoj, kako je Gospod zapovjedio i kako ih je ova Crkva primila…?“
Anglikansko razumijevanje sakramenata jasno je: oni imaju svoje ishodište u Božjoj zapovijedi, a ne u ljudskoj predaji. Bog ih je povjerio Crkvi, biskupima i, po njima, svećenicima, da budu vjerno i odgovorno dijeljeni za spasenje i izgradnju duša.
Zašto je liturgija nužna za svetu pričest?
Na pitanje o liturgijskoj formi odgovor je prilično izravan: zato što Crkva moli onako kako vjeruje.
Imamo Knjigu zajedničkih molitava s razlogom. Riječi su važne – ne u magijskom, nego u duboko teološkom smislu. Ono što molimo oblikuje ono što vjerujemo.
Služba svete euharistije, kao središnje bogoslužje Crkve, ne prepušta se osobnim hirovima svećenika. Liturgijski obrasci u Knjizi zajedničkih molitava štite Crkvu od prolaznih kulturnih moda, pa čak i od krivovjerja.
U liturgiji nalazimo riječi ustanovljenja iz Evanđelja i iz 1 Kor 11, molitve rane Crkve te teološko nasljeđe engleskih reformatora. Zajedničko evanđelje i zajednička molitva ujedinjuju nas u zajedničkoj vjeri za opće dobro.
Upravo ta liturgijska struktura, povezana sa svećeničkom službom, omogućuje ispunjenje dvostrukog kriterija Crkve, kako je izražen u Trideset i devet članaka, čl. XIX:
„Vidljiva Kristova Crkva jest zajednica vjernika u kojoj se čisto propovijeda Riječ Božja i pravilno dijele sakramenti.“
Zaključak
Svećenici i pravilno oblikovan liturgijski obred nužni su za valjano slavlje svete pričesti. To nije pitanje formalizma, nego vjernosti Svetom pismu, apostolskoj predaji i povijesnom poslanju Crkve.
Po zaređenoj službi i liturgiji Crkva osigurava da se sakramenti dijele ispravno, na korist i zaštitu Božjeg naroda, na slavu Boga i na izgradnju Tijela Kristova.
Prilagođeni i prevedeni tekst za portal Horizonti vjere
Prema članku Chrisa Findleyja
