Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboravljati Boga (sv. Ivan Zlatousti)

Duhovni život ne može se svesti samo na nedjeljno bogoslužje, povremenu molitvu ili trenutke kada nas životne teškoće potaknu da se obratimo Bogu. Kršćanin je pozvan njegovati trajno sjećanje na Boga i svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom riječju.

Upravo o tome govori sv. Ivan Zlatousti u sljedećem razmišljanju. Njegova je poruka vrlo jednostavna, ali zahtjevna: kao što tijelo svakodnevno treba hranu, tako i duša treba svoju duhovnu hranu. Zanemarimo li je, postajemo slabiji pred kušnjama; hranimo li se Božjom riječju, molitvom i duhovnim razgovorima, učvršćujemo se u vjeri.

Sv. Ivan Zlatousti: Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboravljati Boga

Kada smo kod kuće, možemo i prije i poslije obroka uzeti u ruke Sveto pismo i, hraneći dušu duhovnom hranom, iz njega crpiti duhovnu korist. Jer, kao što je tijelu potrebna osjetilna hrana, tako je i duši potrebno svakodnevno poučavanje i duhovna hrana, kako bi, krijepeći se njome, duša mogla obuzdavati tjelesne porive i voditi neprestanu borbu protiv đavla koji joj prijeti i zarobljava je ako se, makar i nakratko, preda duhovnoj lijenosti.

Zato je prorok David blaženim nazvao onoga koji se Zakonu Gospodnjem poučava dan i noć (Ps 1,1–2). I blaženi prorok Mojsije, poučavajući židovski narod, govori:

„Kad budeš jeo i nasitio se, spomeni se Gospodina Boga svoga“ (usp. Pnz 8,10).

Mi smo dužni, naročito poslije jela, nahraniti se duhovnom hranom kako duša, nakon što se nasitila tjelesnom hranom, ne bi zbog lijenosti duhovno pala i kako ne bi dala mjesta lukavim djelima đavla koji u svako vrijeme pokušava zadati joj smrtonosne udarce.

Prorok Mojsije na drugom mjestu kaže:

„Kad liježeš i kad ustaješ, spominji se Gospodina Boga svojega“ (usp. Pnz 6,7).

Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboravljati Boga, nego sjećanje na Boga trebamo čvrsto čuvati u svojoj savjesti, prebivati u neprestanoj duhovnoj budnosti i nikada sebi ne dopustiti nepažnju. Naprotiv, znajući okrutnost našega neprijatelja – đavla – trebamo se podvizavati u trijeznosti i duhovnoj budnosti, sprječavati svaki njegov pristup i nikada ne biti nemarni prema hranjenju duše duhovnom hranom.

U tome su naše spasenje, duhovno bogatstvo i sigurnost.

Ako se svakodnevno budemo ograđivali duhovnim čitanjem, slušanjem i razgovorima, bit ćemo u stanju lukavstva Zloga učiniti nedjelotvornima i zadobiti Kraljevstvo Božje.

Bog treba biti prisutan u cijelom našem danu

Ove riječi podsjećaju nas na jednu od temeljnih istina kršćanskoga života: vjera nije samo jedan dio našega života, nego odnos s Bogom koji treba prožimati sve što jesmo i činimo.

Posebno je upečatljiva usporedba tjelesne i duhovne hrane. Nitko ne očekuje da će tijelo biti snažno ako ga danima ne hrani. Pa ipak, ponekad očekujemo da naša vjera ostane snažna i onda kada danima ne otvorimo Sveto pismo, ne molimo, ne razmišljamo o Božjoj riječi i ne tražimo zajedništvo s Bogom.

Duhovna budnost o kojoj govori ovaj tekst ne znači živjeti u strahu, nego svjesno živjeti u Božjoj prisutnosti. To znači sjetiti se Boga kada ustajemo i kada liježemo, prije i poslije jela, u radu i odmoru, u radosti i teškoćama. Bog nije samo pomoć kojoj pribjegavamo kada nastupi nevolja. On je Gospodin cijeloga našega života.

Zato je korisno svakoga dana odvojiti makar nekoliko trenutaka za čitanje Svetoga pisma i molitvu. Mala, ali redovita duhovna disciplina s vremenom donosi velike plodove. Božja riječ oblikuje naše misli, čuva naše srce i pomaže nam prepoznati ono što nas udaljava od Boga.

Poruka ovoga razmišljanja zato ostaje jednako aktualna i danas: ni u jednom trenutku ne smijemo zaboravljati Boga. Ne zato što nas Bog napušta kada mi zaboravimo njega, nego zato što je nama potrebno neprestano vraćanje Izvoru života.

Kada se duša svakodnevno hrani Božjom riječju, molitvom i zajedništvom vjere, ona postaje sposobnija oduprijeti se kušnjama, sačuvati mir u nevoljama i svoj život sve potpunije usmjeravati prema Kristu i njegovu Kraljevstvu.

Izvor: Pouke za svaki dan u godini, Beograd, 2021.