Za pobačaj zeleno svjetlo, za progonjene kršćane administrativna šutnja
Dok je Grad Zagreb omogućio osvjetljavanje fontana zelenom bojom povodom Međunarodnog dana sigurnog pobačaja, zahtjev Hrvatske protestantske konferencije da iste fontane zasvijetle crvenom bojom u znak solidarnosti s progonjenim kršćanima mjesecima je ostao bez pisanog odgovora. Ministarstvo je utvrdilo da je žalba zbog šutnje uprave osnovana i naložilo Gradu donošenje rješenja u roku od 15 dana. Grad je, međutim, tek u listopadu 2026. obustavio postupak uz obrazloženje da je datum obilježavanja prošao. Slučaj otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti gradske uprave, jednakom postupanju i odnosu prema slobodi vjeroispovijesti.
Za jedne fontane svijetle, za druge nema pravodobnog odgovora
Zagrebačke fontane 28. rujna 2026. godine zasvijetlile su zelenom bojom povodom Međunarodnog dana sigurnog pobačaja. Kako je izvijestio portal H-Alter, Zagreb se tom prigodom pridružio drugim europskim gradovima koji su simboličnim osvjetljavanjem javnih prostora iskazali podršku pravu na siguran i dostupan pobačaj.
Inicijativu je predstavila udruga CESI, a osvjetljavanje fontana trebalo je poslati poruku podrške reproduktivnim pravima žena.
Međutim, ovaj događaj otvara pitanje odnosa Grada Zagreba prema drugim inicijativama koje se također pozivaju na temeljna ljudska prava.
Hrvatska protestantska konferencija još je u ljeto 2025. godine zatražila da se zagrebačke fontane 19. studenoga iste godine osvijetle crvenom bojom povodom Crvene srijede, međunarodne inicijative solidarnosti s progonjenim kršćanima.
Riječ je o inicijativi koja upozorava na milijune ljudi koji zbog svoje kršćanske vjere trpe nasilje, diskriminaciju, zatvaranja, protjerivanja, pa čak i smrt.
Zahtjev Hrvatske protestantske konferencije nije pravodobno riješen.
Umjesto odluke prije predviđenog obilježavanja, uslijedili su mjeseci administrativne šutnje, žalbeni postupak pred nadležnim Ministarstvom i naposljetku rješenje Grada Zagreba kojim se postupak obustavlja jer je datum za koji je osvjetljavanje bilo zatraženo već prošao.
Takav rasplet teško je razumjeti drukčije nego kao ozbiljan propust gradske administracije.
Posebno zabrinjava činjenica da nije riječ samo o tvrdnjama podnositelja zahtjeva. Neopravdano nepostupanje Grada Zagreba izričito je utvrđeno i službenim rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Ministarstvo utvrdilo: žalba Hrvatske protestantske konferencije je osnovana
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine donijelo je 30. siječnja 2026. godine rješenje, KLASA: UP/II-363-03/25-06/167, kojim je odlučivalo o žalbi Hrvatske protestantske konferencije zbog nedonošenja odluke Grada Zagreba.
U obrazloženju se navodi da je Hrvatska protestantska konferencija 11. kolovoza 2025. godine podnijela Gradu Zagrebu zahtjev za omogućavanje projekcije na zagrebačkim fontanama, crvene boje s prikazom križa, povodom Crvene srijede 19. studenoga 2025. godine.
Pritom valja napomenuti da se u kasnijem rješenju Grada Zagreba kao datum podnošenja zahtjeva navodi 28. srpnja 2025. godine. Ta razlika između dvaju službenih dokumenata zahtijeva pojašnjenje, ali ne mijenja činjenicu da je zahtjev podnesen mjesecima prije planiranog događaja.
Ministarstvo je utvrdilo da Grad Zagreb nije odlučio o zahtjevu u zakonskom roku od 60 dana, propisanom člankom 101. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku.
Posebno je značajno što je Ministarstvo, postupajući po žalbi, od Grada Zagreba zatražilo informacije o razlozima nedonošenja rješenja te podatak je li rješenje u međuvremenu doneseno.
Odgovor, odnosno stanje predmeta, nije opravdalo izostanak odluke.
U obrazloženju Ministarstvo izričito navodi:
„Kako niti na dan pisanja ovog rješenja prvostupanjsko tijelo nije donijelo odluku o zahtjevu žalitelja, to se ima zaključiti da razlozi za nedonošenje rješenja nisu opravdani.”
Nakon toga slijedi zaključak:
„Žalba je osnovana.”
Ministarstvo je zato naložilo Gradu Zagrebu da u roku od 15 dana od primitka rješenja donese odluku o zahtjevu Hrvatske protestantske konferencije.
Ovaj dokument iznimno je važan jer pokazuje da problem nije bio samo u nezadovoljstvu podnositelja zahtjeva. Nadležno državno tijelo službeno je utvrdilo neopravdano nepostupanje gradske administracije.
Ministarstvo nije naložilo Gradu da odobri osvjetljavanje fontana, nego da donese rješenje o podnesenom zahtjevu. No upravo je to ono što se od javne vlasti očekuje: da o zahtjevima odlučuje pravodobno, zakonito i obrazloženo.
Grad nije postupio u roku koji mu je odredilo Ministarstvo
Rješenje Ministarstva doneseno je 30. siječnja 2026. godine.
Njime je Gradu Zagrebu određen rok od 15 dana od primitka rješenja za donošenje odluke.
Međutim, rješenje Grada Zagreba doneseno je tek 14. listopada 2026. godine, više od osam mjeseci nakon odluke Ministarstva.
Iako iz dostupnih dokumenata nije moguće utvrditi točan datum kada je Grad zaprimio rješenje Ministarstva, vremenski razmak između dviju odluka jasno pokazuje koliko se postupak odužio.
A ono što je posebno apsurdno jest sadržaj konačnog rješenja Grada Zagreba.
Umjesto sadržajne odluke o zahtjevu, gradska administracija zaključila je da je postupak potrebno obustaviti jer je datum planiranog obilježavanja prošao.
Tako se dogodilo nešto što bi u pravnoj državi trebalo izazvati ozbiljnu zabrinutost: javna vlast nije pravodobno odlučila o zahtjevu, nadležno Ministarstvo utvrdilo je da takvo nepostupanje nije opravdano, a potom je gradska administracija protek vremena navela kao razlog za obustavu postupka.
Drugim riječima, podnositelj zahtjeva nije dobio pravodobnu odluku, a kada ju je konačno dobio, obaviješten je da se o njegovu zahtjevu više nema smisla odlučivati.
Administrativni cinizam: čekali ste predugo, sada je prekasno
Dana 14. listopada 2026. godine Ured gradonačelnika Grada Zagreba, Sektor za uređenje grada i korištenje površina javne namjene, donio je rješenje, KLASA: UP/I-363-02/25-027/783, kojim je postupak obustavljen.
U obrazloženju se Grad pozvao na članak 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, koji omogućuje obustavu postupka kada prestanu postojati pravne pretpostavke za njegovo vođenje.
Grad navodi:
„Obzirom da se zahtjev podnositelja za održavanje projekcije na vodenom zidu fontana odnosi na dan 19.11.2025., a budući da je navedeni rok protekao, utvrđeno je da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka te je bespredmetno daljnje postupanje u istom.”
Ovakvo obrazloženje postavlja pitanja radi li se ovdje jednostavno o namjernom ovakvom postupanju.
Hrvatska protestantska konferencija nije podnijela zahtjev nakon planiranog događaja. Podnijela ga je mjesecima ranije.
Grad Zagreb nije pravodobno odlučio o zahtjevu.
Ministarstvo je utvrdilo da razlozi za nedonošenje rješenja nisu opravdani.
A zatim je Grad, nakon višemjesečnog dodatnog čekanja, zaključio da je vrijeme prošlo.
Nije li upravo postupanje gradske administracije pridonijelo tome da zahtjev izgubi svoju svrhu?
Može li javnopravno tijelo svojim nepostupanjem dovesti stranku u situaciju u kojoj ostvarivanje njezina zahtjeva postaje nemoguće, a zatim upravo tu nemogućnost koristiti kao razlog za obustavu postupka?
Takvo postupanje teško je ne nazvati administrativnim cinizmom.
Ovdje nije nužno sporno samo pitanje formalne primjene članka 46. Zakona o općem upravnom postupku. Pitanje je i kako je uopće došlo do situacije u kojoj se taj članak primjenjuje nakon što je javna vlast propustila pravodobno odlučiti.
Konačno rješenje ne daje odgovor na pitanje zašto zahtjev nije bio riješen prije 19. studenoga 2025. godine.
Ne objašnjava ni zašto se toliko čekalo nakon što je Ministarstvo utvrdilo da je žalba osnovana.
To su pitanja na koja bi Grad Zagreb trebao javno odgovoriti.
Zašto je solidarnost s progonjenim kršćanima problem?
Crvena srijeda međunarodna je inicijativa koja upozorava na progon kršćana diljem svijeta.
Uz snažno sudjelovanje međunarodne katoličke dobrotvorne organizacije Aid to the Church in Need (Pomoć Crkvi u nevolji), inicijativa okuplja kršćane različitih tradicija, ali i sve ljude kojima je stalo do slobode savjesti i vjeroispovijesti.
U brojnim europskim gradovima crvenom bojom osvjetljavaju se crkve, javne građevine i znamenitosti.
Crvena boja simbolizira krv mučenika i patnju onih koji su zbog svoje vjere izloženi progonu.
Prema izvješćima međunarodne organizacije Open Doors, stotine milijuna kršćana žive u zemljama u kojima su izloženi visokim razinama progona i diskriminacije.
U pojedinim državama kršćani su žrtve napada ekstremističkih skupina, otmica, zatvaranja, prisilnih raseljavanja, uništavanja crkava i ubojstava.
Takva stradanja nisu tek unutarnje pitanje kršćanskih zajednica. Ona predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava.
Sloboda vjeroispovijesti ne pripada samo kršćanima. Ona pripada svakom čovjeku, bez obzira na njegovu religiju ili uvjerenja.
Upravo zato solidarnost s progonjenim kršćanima ne bi trebala biti svjetonazorski sporna.
Grad Zagreb ne mora prihvatiti kršćansku teologiju da bi iskazao solidarnost s ljudima koji trpe zbog svoje vjere.
Jednako tako, nije potrebno biti kršćanin da bi se osudilo nasilje nad kršćanima.
Zašto onda inicijativa Hrvatske protestantske konferencije nije mogla dobiti pravodobnu odluku?
I zašto je bilo potrebno čekati toliko dugo da se na kraju donese rješenje kojim se postupak obustavlja?
Ljudska prava ne smiju ovisiti o svjetonazorskoj podobnosti
Grad Zagreb često ističe svoju privrženost toleranciji, uključivosti, ravnopravnosti i ljudskim pravima.
Takva načela zaslužuju podršku.
Međutim, njihova se vjerodostojnost ne mjeri samo odnosom prema inicijativama koje su bliske svjetonazoru aktualne gradske vlasti.
Prava tolerancija pokazuje se upravo u odnosu prema onima koji misle drukčije.
Ako gradska vlast može omogućiti osvjetljavanje fontana povodom Međunarodnog dana sigurnog pobačaja, opravdano je pitati zašto nije mogla pravodobno odlučiti o zahtjevu za osvjetljavanje fontana u znak solidarnosti s progonjenim kršćanima.
Posebno zabrinjava kada se nepostupanje odnosi na inicijativu koja dolazi od vjerske zajednice.
Hrvatska protestantska konferencija već je zbog ovoga slučaja upozoravala na moguću diskriminaciju na temelju vjere.
Dostupni dokumenti sami po sebi ne dokazuju da je diskriminacija pravno utvrđena, iako se ista može pretpostaviti. Međutim, nedvojbeno potvrđuju da je Grad Zagreb neopravdano propustio pravodobno odlučiti o zahtjevu, što je utvrdilo nadležno Ministarstvo.
A to je već samo po sebi ozbiljan problem.
Slučaj zagrebačkih fontana zabilježen i na međunarodnoj razini
Postupanje Grada Zagreba prema Hrvatskoj protestantskoj konferenciji nije prošlo nezapaženo ni na međunarodnoj razini. Europski opservatorij za netoleranciju i diskriminaciju kršćana (Observatory on Intolerance and Discrimination Against Christians in Europe – OIDAC Europe), sa sjedištem u Beču, uvrstio je 9. srpnja 2026. ovaj slučaj u svoju međunarodnu evidenciju pod naslovom „Zagreb prijavljen zbog vjerske diskriminacije nakon sprječavanja obilježavanja Crvene srijede”. U izvješću se navodi kako Grad Zagreb nije pravodobno odlučio o zahtjevu za osvjetljavanje fontana u znak solidarnosti s progonjenim kršćanima, čak ni nakon što mu je nadležno Ministarstvo naložilo donošenje odluke.
Opservatorij također upozorava na dodatni problem s parkirališnim mjestom ispred ulaza u prostorije Hrvatske protestantske konferencije, koje služe i za bogoslužja Evangeličke metodističke crkve, čime je, prema izvješću, otežan pristup vjernicima, osobito osobama u invalidskim kolicima. Iako nije službeno utvrđeno da je riječ o namjernoj diskriminaciji ili odmazdi, činjenica da je ovaj slučaj dokumentiran na međunarodnoj platformi koja prati kršenja vjerskih sloboda u Europi dodatno naglašava njegovu ozbiljnost. Pitanje zagrebačkih fontana tako više nije samo lokalni administrativni spor, nego i pitanje ugleda Grada Zagreba u pogledu poštovanja vjerskih sloboda i jednakog postupanja prema kršćanskim zajednicama.
Nije problem zeleno svjetlo, nego izostanak crvenoga
Potrebno je jasno reći: problem nije u tome što su zagrebačke fontane osvijetljene zelenom bojom povodom Međunarodnog dana sigurnog pobačaja.
Kao kršćani koji zastupaju konzervativno razumijevanje svetosti ljudskoga života, smatramo da je pobačaj moralno neprihvatljiv jer vjerujemo da je ljudski život Božji dar koji zaslužuje zaštitu od samoga začeća. Naše uvjerenje proizlazi iz biblijskog razumijevanja čovjeka kao bića stvorenoga na Božju sliku te iz odgovornosti da štitimo život, osobito onaj najranjiviji. Međutim, jednako tako vjerujemo da je Bog čovjeku dao slobodu izbora, uključujući i mogućnost donošenja odluka koje su protivne njegovoj volji. Sloboda savjesti podrazumijeva i pravo drugih da ne dijele naša vjerska i moralna uvjerenja. Stoga, iako se jasno protivimo pobačaju i smatramo ga suprotnim Božjoj volji, ne osporavamo drugima slobodu da zastupaju drukčija stajališta. Naša je zadaća svjedočiti istinu u ljubavi, štititi dostojanstvo svakoga ljudskog bića i promicati kulturu života, a ne nametati vjeru prisilom. Upravo zato očekujemo da se i naša uvjerenja, kao i naše pravo da ih javno izražavamo, poštuju jednako kao i uvjerenja onih koji misle drukčije.
U demokratskom društvu različite organizacije imaju pravo javno zastupati svoja uvjerenja i promicati inicijative za koje smatraju da su važne.
Problem nastaje kada se stječe dojam da pojedine inicijative dobivaju institucionalnu podršku, dok druge nailaze na administrativnu šutnju i višemjesečno odugovlačenje.
U jednom slučaju zagrebačke fontane postale su prostor za javnu poruku.
U drugom slučaju, kada je riječ o solidarnosti s progonjenim kršćanima, zahtjev je ostao neriješen sve dok događaj nije prošao.
A kada je nadležno Ministarstvo utvrdilo da žalba zbog nepostupanja ima osnove, Grad nije odmah riješio pitanje, nego je mjesecima kasnije obustavio postupak.
Ne može se, samo na temelju usporedbe tih dviju inicijativa, zaključiti da je riječ o namjernoj diskriminaciji.
Ali može se i mora postaviti pitanje dosljednosti.
Ako je Grad Zagreb spreman javnim osvjetljavanjem fontana iskazivati podršku različitim društvenim inicijativama, onda mora osigurati da svi podnositelji zahtjeva imaju jednak pristup postupku odlučivanja.
To uključuje i vjerske zajednice.
To uključuje i protestantske crkve.
To uključuje i inicijative koje možda nisu bliske političkim i svjetonazorskim stajalištima gradske vlasti.
Ljudska prava nisu vlasništvo jedne političke opcije.
Ona ne smiju imati poželjne i nepoželjne boje.
Grad Zagreb duguje odgovor
Hrvatska protestantska konferencija nije tražila da Grad Zagreb prihvati njezina vjerska uvjerenja.
Nije tražila političku deklaraciju u korist protestantizma.
Nije tražila privilegiran položaj kršćana u društvu.
Tražila je mogućnost da se zagrebačke fontane osvijetle crvenom bojom u znak solidarnosti s ljudima koji su progonjeni zbog svoje kršćanske vjere.
Takva inicijativa trebala bi biti razumljiva svakome tko ozbiljno shvaća ljudska prava.
Umjesto pravodobnog odgovora uslijedilo je dugotrajno administrativno postupanje.
Ministarstvo je utvrdilo da je žalba osnovana.
Grad je naposljetku zaključio da je za odlučivanje prekasno.
Time su otvorena pitanja koja nadilaze ovaj pojedinačni slučaj.
Zašto Grad Zagreb nije odlučio o zahtjevu prije planiranog obilježavanja Crvene srijede?
Zašto je bilo potrebno da Ministarstvo intervenira i utvrdi neopravdano nepostupanje?
Zašto konačno rješenje nije doneseno ubrzo nakon naloga Ministarstva?
I, najvažnije, bi li se jednako postupalo prema svakoj drugoj organizaciji koja bi zatražila korištenje zagrebačkih fontana za javno obilježavanje neke društveno važne teme?
Na ta pitanja gradska administracija trebala bi dati jasne odgovore.
Jer Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, mora biti grad svih svojih građana.
Grad vjernika i nevjernika.
Grad ljudi različitih političkih i svjetonazorskih uvjerenja.
Grad u kojem se ljudska prava ne promiču selektivno, nego dosljedno.
Zagrebačke fontane mogu svijetliti zelenom, crvenom ili bilo kojom drugom bojom. Ali ljudska prava ne smiju imati samo one boje koje su prihvatljive aktualnoj gradskoj vlasti.
Ako Grad Zagreb može omogućiti simbolično osvjetljavanje fontana radi podrške pravu na pobačaj, onda mora barem pravodobno i obrazloženo odlučiti o zahtjevu za iskazivanje solidarnosti s progonjenim kršćanima.
A kada javna vlast ne donese odluku na vrijeme, kada nadležno Ministarstvo utvrdi da takvo nepostupanje nije opravdano i kada se nakon svega postupak obustavi jer je datum događaja prošao, tada problem više nije samo u boji fontana.
Problem je u odgovornosti javne vlasti.
Solidarnost koja ovisi o svjetonazorskoj podobnosti onih kojima se iskazuje prestaje biti univerzalna solidarnost.
Zato ostaje pitanje na koje bi Grad Zagreb trebao odgovoriti:
Zašto su zagrebačke fontane mogle zasvijetliti zelenom bojom za pravo na pobačaj, a nisu mogle zasvijetliti crvenom bojom za progonjene kršćane?
Izvori i dokumentacija
- H-Alter, „Zagreb se pridružuje 11 europskih gradova u obilježavanju Međunarodnog dana sigurnog pobačaja”, 2026.
https://h-alter.org/vijesti/zagreb-se-pridruzuje-11-europskih-gradova-u-obiljezavanju-medunarodnog-dana-sigurnog-pobacaja/ - Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, rješenje od 30. siječnja 2026., KLASA: UP/II-363-03/25-06/167, URBROJ: 531-03-4-26-3.
- Grad Zagreb, Ured gradonačelnika, rješenje od 14. listopada 2026., KLASA: UP/I-363-02/25-027/783, URBROJ: 251-02-52-1/001-26-5.
- Hrvatska protestantska konferencija, priopćenja o inicijativi Crvena srijeda i postupanju Grada Zagreba.
- Open Doors, World Watch List, međunarodna izvješća o progonu kršćana.
