Sv. Maksim Ispovjedalac: Značenje čitanja evanđelja na bogoslužju
Sv. Maksim Ispovjedalac (oko 580.–662.), jedan od najznačajnijih teologa i duhovnih pisaca rane Crkve, u svojim djelima nastoji pokazati duboko jedinstvo između liturgije, života Crkve i Božjega plana spasenja. Za njega bogoslužje nije tek niz obreda, nego otajstveno uprisutnjenje i slika velikih djela Božjih – od Kristova dolaska među ljude pa sve do njegova ponovnoga dolaska i konačnoga ispunjenja Kraljevstva Božjega.
U ovom odlomku sveti Maksim tumači čitanje svetoga Evanđelja tijekom liturgije. Navještaj Evanđelja za njega ima i snažno eshatološko značenje: on upućuje na naviještanje Krista svim narodima, ali i na svršetak ovoga svijeta, Kristov drugi dolazak, sud i konačno razlučivanje pravednih od nepravednih. Tako ono što vjernici slušaju u liturgiji postaje predokus i slika onoga što će se u punini očitovati na kraju vremena.
Sv. Maksim Ispovjedalac: Značenje čitanja evanđelja na bogoslužju
Čitanje svetoga Evanđelja općenito označava svršetak ovoga svijeta. Jer nakon božanskoga čitanja svetoga Evanđelja, kada biskup silazi s prijestolja, svećenici otpuštaju i udaljavaju oglašene (katekumene) i ostale koji nisu dostojni božanskoga gledanja svetih Tajni koje će biti pokazane.
To također označava i predočuje istinu čija je ono slika i znak, kao da se time oglašenima (katekumenima) i nedostojnima navješćuje da će se, nakon što se „ovo Evanđelje Kraljevstva propovijeda po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima“, tada dogoditi svršetak, kao što je pisano: „i tada će doći svršetak“ (Mt 24,14).
To će se dogoditi u vrijeme drugoga dolaska s neba, „velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Tit 2,13). Jer, kao što govori božanski Apostol: „Sam će Gospodin… na zapovijed, na glas arkanđelov i na zvuk trube Božje sići s neba“ (1 Sol 4,16).
Tada će izvršiti sud nad svojim protivnicima te će, uz pomoć svetih anđela, razlučiti vjerne od nevjernih, nepravedne od pravednih i proklete od svetih.
Ili, jednostavno rečeno, razlučit će one koji su išli za tijelom od onih koji su slijedili Duha Božjega, kako bi svakome, prema dostojanstvu njegova proživljenog života, dao pravednu plaću za beskonačne i beskrajne vjekove, kao što nas uvjerava istina božanskih obećanja. (Izvor: Sveti Maksim ispovjednik, Izabrana djela, Prizren, 1997.).
Zaključak
Tumačenje svetoga Maksima pokazuje koliko je za ranu kršćansku duhovnost liturgija bila povezana s očekivanjem Kristova ponovnoga dolaska. Čitanje Evanđelja nije samo podsjećanje na riječi i djela Isusa Krista iz prošlosti. Ono istodobno usmjerava pogled Crkve prema budućnosti – prema trenutku kada će Krist, kojega sada susrećemo u riječi i otajstvu, doći u slavi.
Posebno je snažna povezanost s Kristovim riječima iz Mateja 24,14: Evanđelje Kraljevstva mora biti naviješteno svim narodima, a potom dolazi svršetak. Liturgijski navještaj Evanđelja tako postaje slika sveopćega poslanja Crkve: riječ Božja mora biti naviještena svijetu prije konačnoga očitovanja Kraljevstva.
Maksimovo spominjanje udaljavanja oglašenih prije svetih Tajni također nas vraća drevnoj strukturi liturgije, kada oni koji još nisu bili potpuno uvedeni u život Crkve nisu ostajali na euharistijskom dijelu bogoslužja. Sveti Maksim i tome daje dublje, eshatološko značenje: kao što u liturgiji nakon navještaja Evanđelja slijedi razlučivanje, tako će nakon dovršetka naviještanja Evanđelja svijetu doći Krist i konačno razlučiti pravedne od nepravednih.
Zato ovaj kratki odlomak nosi i ozbiljan poziv svakom vjerniku. Evanđelje koje danas slušamo bit će riječ prema kojoj smo pozvani živjeti. Liturgija nas ne priprema samo za primanje svetih Tajni nego, prema svetom Maksimu, za konačni susret s Kristom. Svako čitanje Evanđelja stoga nas podsjeća da povijest ide prema svome ispunjenju i da je kršćanski život iščekivanje Gospodina koji će ponovno doći u slavi.
Bonus video:
