Nigerija: Novi zakon mogao bi otežati dokumentiranje progona kršćana

Novi prijedlog zakona u Nigeriji izaziva zabrinutost među crkvenim vođama i organizacijama za ljudska prava. Iako vlasti kao cilj navode transparentnije upravljanje stranom pomoći, kritičari upozoravaju da bi nove ovlasti države mogle otežati rad organizacija koje dokumentiraju nasilje, kršenje ljudskih prava i progon kršćana.

Nigerijski Senat razmatra Foreign Aid (Regulation, Transparency and Disclosure) Bill 2026 (SB. 1034), zakon kojim bi se znatno proširio državni nadzor nad organizacijama koje primaju financijsku ili drugu pomoć iz inozemstva.

Prema International Christian Concernu (ICC), prijedlog je u srpnju prošao drugo čitanje u Senatu i nalazi se u daljnjoj zakonodavnoj proceduri.

Predviđeno je osnivanje posebne Komisije za reguliranje strane pomoći, koja bi nadzirala pomoć, donacije i druge oblike inozemnog financiranja. Organizacije koje ih primaju suočile bi se s dodatnim zahtjevima vezanim uz registraciju, financijsko izvještavanje, revizije i usklađenost s propisima.

Biskupi upozoravaju na moguće posljedice

Vlasti tvrde da je cilj zakona povećati transparentnost, spriječiti zlouporabu inozemnih sredstava te osigurati da međunarodna pomoć bude usklađena s razvojnim prioritetima Nigerije.

No upravo posljednja odredba izaziva veliku zabrinutost.

Katolička biskupska konferencija Nigerije upozorila je da bi zakon mogao vlastima dati preveliku kontrolu nad neovisnim organizacijama. Posebno problematičnom smatra se mogućnost odbijanja ili neobnavljanja registracije organizaciji ako se njezino djelovanje procijeni protivnim „nacionalnom interesu“.

Problem je u tome što tako širok pojam ostavlja mnogo prostora za različita tumačenja.

Sličnu zabrinutost izrazio je i Human Rights Watch, upozoravajući da zahtjev da projekti financirani iz inozemstva budu usklađeni s državnim razvojnim prioritetima nije dovoljno precizno definiran. Organizacije koje istražuju kršenja ljudskih prava, korupciju ili propuste vlasti mogle bi se zato naći u posebno osjetljivom položaju.

Zašto je to važno za progonjene kršćane?

Pitanje je posebno značajno zbog teške sigurnosne situacije u Nigeriji.

Kršćanske zajednice u sjevernim i središnjim dijelovima zemlje godinama su izložene napadima, otmicama, ubojstvima i raseljavanju. Ekstremističke organizacije poput Boko Harama i Islamske države Zapadnoafričke provincije (ISWAP) odgovorne su za brojne napade na civile i vjerske zajednice.

Međutim, nasilje u Nigeriji nije moguće svesti samo na vjerski ekstremizam. Zemlja se suočava i s organiziranim kriminalom, otmicama radi otkupnine, lokalnim sukobima te nasiljem povezanim sa sporovima između poljoprivrednih i stočarskih zajednica.

U udaljenim područjima upravo su lokalne crkve, humanitarni djelatnici, novinari i organizacije civilnog društva često prvi koji bilježe posljedice napada.

Oni prikupljaju imena žrtava, podatke o uništenim crkvama i kućama, dokumentiraju raseljavanje stanovništva te upozoravaju međunarodnu javnost na događaje koji bi bez njih mogli ostati gotovo nezabilježeni.

Hoće li organizacije početi šutjeti?

Kritičari zakona strahuju od još jednog mogućeg učinka – autocenzure.

Ako organizacija ovisi o financiranju iz inozemstva, a istodobno zna da vlasti mogu utjecati na njezinu registraciju ili mogućnost daljnjeg djelovanja, mogla bi postati opreznija u objavljivanju informacija koje državu prikazuju u negativnom svjetlu.

To bi moglo biti posebno problematično kada se istražuju propusti sigurnosnih službi ili nedovoljna zaštita ugroženih zajednica.

Human Rights Watch upozorio je da bi pojedine odredbe mogle dovesti i do financijskih sankcija, gubitka dozvole za rad, pa čak i zatvorskih kazni.

Zabrinutost je u međuvremenu postala još šira. Početkom listopada koalicija nigerijskih organizacija civilnog društva također je zatražila povlačenje prijedloga, tvrdeći da postojeći nigerijski zakoni već predviđaju niz obveza financijskog izvještavanja i nadzora.

Transparentnost da, ali bez gušenja neovisnosti

Sama ideja transparentnog korištenja inozemne pomoći nije sporna. Država ima legitimno pravo sprječavati financijske zlouporabe i zahtijevati odgovorno poslovanje organizacija.

Ključno je, međutim, pronaći ravnotežu između transparentnosti i slobode djelovanja neovisnih institucija.

U zemlji u kojoj su čitave zajednice izložene terorizmu, otmicama i drugim oblicima nasilja, neovisno dokumentiranje događaja može biti presudno. Bez svjedočanstava ljudi na terenu teško je utvrditi razmjere pojedinih napada, prepoznati obrasce progona i međunarodnoj javnosti prenijeti stvarnu sliku položaja ugroženih kršćanskih zajednica.

Zato rasprava o novom nigerijskom zakonu nije samo pitanje financiranja nevladinih organizacija. Ona otvara i mnogo važnije pitanje: hoće li oni koji dokumentiraju nasilje nad kršćanima i drugim ugroženim zajednicama i dalje moći slobodno govoriti o onome što vide?

Izvori: International Christian Concern (ICC), 28. rujna 2026.; Human Rights Watch, 31. kolovoza 2026.