Bezuvjetno izabranje: što je R. C. Sproul učio o Božjem izboru i milosti?

Zašto čovjek dolazi do spasonosne vjere u Krista? Druga točka od pet točaka kalvinizma, bezuvjetno izabranje, odgovor traži u Božjoj milosti. R. C. Sproul naglašavao je da razumijevanje izabranja zahtijeva pažljivo razlikovanje Božje odluke, čovjekova odgovora vjere te odnosa između pravednosti i milosrđa.

Vidi i ovo: Potpuna iskvarenost: R. C. Sproul o čovjekovu grijehu i Božjoj milosti?

Što znači bezuvjetno izabranje?

U članku TULIP and Reformed Theology: Unconditional Election Sproul objašnjava da Božji izbor nije potaknut unaprijed predviđenim čovjekovim djelima, zaslugama ili odgovorom na evanđelje. Izabranje ima svoj temelj u Božjoj suverenoj odluci.

Važnu biblijsku podlogu nalazi u Rimljanima 9,10–13. Pavlov prikaz Jakova i Ezava tumači kao primjer odluke koja prethodi njihovu rođenju i djelima. Prema Sproulu, time se pokazuje da temelj spasenja treba tražiti u Bogu koji poziva.

Sproul zato rado govori o „suverenom izabranju”. Taj izraz usmjerava pozornost na Boga kao začetnika spasenja.

Bezuvjetno izabranje i potreba za vjerom

Sproul pritom jasno razlikuje izabranje od opravdanja. Bezuvjetnost izabranja ne znači da je vjera nepotrebna ili da će čovjek biti spašen bez pouzdanja u Krista. Vjera ostaje nužna za opravdanje.

Pitanje je na čemu počiva Božji izbor. Sproul odbacuje objašnjenje prema kojemu Bog unaprijed vidi tko će vjerovati pa te ljude izabire zbog njihove buduće odluke. Takav pristup naziva uvjetnim izabranjem. U reformiranom razumijevanju koje zastupa, Božja milost ima prvenstvo.

Je li izabranje nepravedno?

U članku Is Election Unfair? Sproul razmatra jedan od najčešćih prigovora: kako je Bog pravedan ako nekima daruje spasonosnu milost, a drugima ne?

Njegov odgovor polazi od razlike između pravednosti i milosti. Pravednost se odnosi na ono što čovjek zaslužuje, dok je milost nezaslužen dar. Kad bi je Bog morao dati, ona više ne bi imala obilježje slobodno darovanog milosrđa.

Sproul smatra da oproštenje jednom krivcu ne uklanja krivnju drugih. Stoga činjenicu da Bog nekima iskazuje milosrđe ne razumije kao nepravdu prema onima koji primaju pravedan sud.

Ovo objašnjenje povezuje s Pavlovim razmatranjem u Rimljanima 9,14–16 i Božjom slobodom da iskaže milosrđe. U njegovu prikazu, nitko ne prima nepravdu: neki primaju nezasluženu milost, a drugi pravednost.

Sproul takvo razumijevanje povezuje i sa zahvalnošću. Čovjek koji spasenje prepoznaje kao dar pozvan je diviti se Božjem milosrđu i slaviti Boga, umjesto da vlastito spasenje smatra nečim što mu pripada po pravu.

Vidi i ovo: Odgovornost izbora – izabrani za posvećenje

Izabranje i odbačenje nisu simetrični

U opširnijem tekstu The Reformed View of Predestination Sproul dodatno objašnjava odnos izabranja i odbačenja. Posebno odbacuje predodžbu prema kojoj Bog u ljudima proizvodi nevjeru i grijeh na isti način na koji u izabranima djeluje obnovljenje i vjeru.

Prema njegovu prikazu, Bog djelotvorno intervenira radi spasenja izabranih. Kod neizabranih uskraćuje to obnoviteljsko djelovanje i ostavlja ih u njihovu palom stanju. Sproul pritom ne smatra Boga začetnikom njihova grijeha.

Ta je razlika važna jer čuva dvije tvrdnje koje želi zajedno zastupati: spasenje potječe od Božje milosti, a čovjek ostaje odgovoran za vlastiti grijeh. Božje djelovanje u spasenju i njegov odnos prema grijehu zato se ne mogu jednostavno izjednačiti.

Sproul svoje tumačenje povezuje s reformiranim vjeroispovijedanjima. U njihovu razlikovanju Božjeg milosrđa i pravednosti prepoznaje okvir za razumijevanje predestinacije koji istodobno priznaje Božju suverenost i čovjekovu odgovornost.

Pastoralno značenje: zahvalnost i poniznost

Iz ovih naglasaka možemo izvesti nekoliko pastoralnih posljedica. Sljedeća razmišljanja predstavljaju primjenu izloženog učenja.

Ponajprije, bezuvjetno izabranje poziva vjernika na poniznost. Ono ne daje razlog za osjećaj nadmoći nad drugima. Ako je spasenje dar milosti, kršćanin nema temelja za samohvalu. Prikladan odgovor jest zahvalnost Bogu i suosjećanje prema bližnjima.

To je posebno važno u razgovorima o vjeri. Teološko uvjerenje može postati povod za oštar govor i olako prosuđivanje drugih ljudi. Učenje koje naglašava nezasluženu milost trebalo bi nas potaknuti da govorimo strpljivo i svjesni vlastite potrebe za oproštenjem.

Drugo, ovo učenje usmjerava našu pozornost prema Kristu. Pastoralna skrb treba čovjeku jasno izložiti evanđelje, pozvati ga na pokajanje i pouzdanje u Spasitelja. Razmišljanje o izabranju ne bi smjelo zasjeniti taj konkretan poziv.

Treće, ono daje sadržaj molitvi. Kada molimo za obraćenje svojih bližnjih, priznajemo da im je potrebna Božja milost. Istodobno nastavljamo razgovarati s njima, svjedočiti o Kristu i iskazivati im ljubav. Molitva i služenje pripadaju istom životu pouzdanja u Boga.

Takav pristup može pomoći i vjerniku koji se bori s vlastitom slabošću. Umjesto stalnog pokušaja da pred Bogom dokaže svoju vrijednost, pozvan je zahvalno primati milost i u njezinoj snazi rasti u poslušnosti.

Sproulovo učenje o bezuvjetnom izabranju postavlja zahtjevna pitanja, ali njegova pastoralna primjena može se izraziti jednostavnom molitvom: Gospodine, hvala Ti za milost koju nisam zaslužio. Sačuvaj me od oholosti i nauči me živjeti u zahvalnosti, vjeri i ljubavi.

Izvori:

• R. C. Sproul, TULIP and Reformed Theology: Unconditional Election, Ligonier Ministries.
• R. C. Sproul, Is Election Unfair?, Ligonier Ministries.
• R. C. Sproul, The Reformed View of Predestination, Ligonier Ministries.