Potpuna iskvarenost: R. C. Sproul o čovjekovu grijehu i Božjoj milosti?

Prva od pet točaka kalvinizma glasi: “Potpuna iskvarenost”. Izraz „potpuna iskvarenost” mnogima zvuči kao tvrdnja da je čovjek nesposoban učiniti išta dobro ili da je svaka osoba jednako zla. R. C. Sproul upozoravao je da takvo razumijevanje promašuje smisao reformiranog učenja. Njegovo je temeljno pitanje bilo koliko duboko grijeh zahvaća ljudsku narav i kakva nam je Božja pomoć potrebna za spasenje.

Grijeh zahvaća cijeloga čovjeka

U članku How Sinful Is Man? Sproul razlikuje potpunu iskvarenost od krajnje iskvarenosti. Krajnja iskvarenost značila bi da je čovjek dosegnuo najveći mogući stupanj zloće. Potpuna iskvarenost govori o opsegu djelovanja grijeha: nijedno područje ljudskog života nije ostalo potpuno netaknuto.

Razum, osjećaji, tijelo i srce sudjeluju u čovjekovu palom stanju. Grijeh se očituje u postupcima, ali također oblikuje razmišljanje, govor i namjere. Stoga ga ne možemo promatrati samo kao niz izdvojenih pogrešaka koje ostavljaju ostatak naše osobnosti nepromijenjenim.

Sproul istodobno naglašava Božju opću milost, koja obuzdava zlo. Ljudi ne čine svako zlo koje bi mogli počiniti. Razlike u njihovu ponašanju stvarne su, ali ne dokazuju da je neki dio ljudske naravi oslobođen utjecaja grijeha.

Mjerilo ove procjene nije usporedba s najgorim primjerima ljudskog ponašanja, nego Božja svetost. Čovjek može izgledati pravedno u usporedbi s drugima, a ipak pred Bogom trebati oproštenje i obnovu.

Istočni grijeh i korijen našega problema

U tekstu TULIP and Reformed Theology: Total Depravity Sproul objašnjava da se istočni grijeh odnosi na posljedice Adamova pada za čovječanstvo. Pojam ne označava samo prvi prijestup, nego stanje naravi koju taj prijestup ostavlja iza sebe.

Naši grijesi zato imaju dublji izvor od loših navika. Oni proizlaze iz pale naravi. Čovjekov problem nije moguće riješiti samo uklanjanjem nekoliko nepoželjnih postupaka.

Sproul je izraz „radikalna pokvarenost” smatrao korisnim objašnjenjem potpune iskvarenosti. Riječ „radikalna” povezuje s latinskom riječi radix, odnosno korijenom. Time želi pokazati da grijeh prodire do središta našega bića.

Iz te dijagnoze slijedi potreba za unutarnjom obnovom djelovanjem Duha Svetoga. Promjena ponašanja ima svoje mjesto, ali sama po sebi ne može proizvesti novo srce. Sproul pritom razlikuje novo rođenje od konačnog oslobođenja od grijeha: obnovljeni čovjek još uvijek vodi borbu s grijehom, dok potpuno izbavljenje pripada budućem proslavljenju.

Slobodna volja i moralna nemoć

Jedno od najvažnijih pitanja glasi: ako je čovjekova narav iskvarena, može li on uopće birati?

U članku The Pelagian Controversy Sproul odgovor razvija kroz Augustinovo razlikovanje sposobnosti izbora i moralne slobode. Čovjek nakon pada zadržava volju. Donosi odluke i bira ono što želi. Međutim, njegove želje i odluke oblikovane su ropstvom grijehu.

Sposobnost biranja stoga ne znači da se čovjek vlastitom snagom može osloboditi svoje pale naravi i okrenuti Bogu. Upravo tu Sproul smješta moralnu nemoć: volja djeluje, ali joj je potrebna Božja milost koja mijenja njezinu usmjerenost.

Sproul ovo pitanje povezuje sa sporom između Augustina i Pelagija. Prema njegovu prikazu, Pelagije je smatrao da Božja zapovijed podrazumijeva čovjekovu sposobnost da je izvrši. Augustin je naglašavao potrebu da Bog čovjeku daruje ono što od njega zahtijeva.

U Sproulovu tumačenju reformirana teologija nastavlja taj augustinski naglasak. Ozbiljnost Božjih zahtjeva ostaje, a čovjekova obnova ovisi o nadnaravnom djelovanju milosti.

Vidi i ovo: Čovjek je zao i u njemu nema ni malo dobra?

Zašto je potrebno novo rođenje?

Sproulov odgovor na moralnu nemoć posebno je razrađen u članku The New Birth. Polazeći od Isusova razgovora s Nikodemom u trećem poglavlju Ivanova evanđelja, novo rođenje razumije kao nužan uvjet za ulazak u Božje kraljevstvo.

Njegova poznata tvrdnja da obnovljenje prethodi vjeri izražava odnos uzroka i posljedice: djelovanje Duha Svetoga omogućuje čovjekov odgovor vjere. Duh oživljava duhovno mrtvoga čovjeka i oslobađa ga nemoći da se usmjeri prema Bogu.

Sproul to djelovanje naziva monergističkim. Obnovljenje je Božje djelo; čovjek ga ne proizvodi zajedničkim naporom s Bogom. Vjera je stvaran čovjekov odgovor, ali njezin izvor nalazi se u prethodnom djelovanju milosti.

Novo rođenje, prema Sproulu, ne daje samo mogućnost vjerovanja. Ono djelotvorno vodi do pouzdanja u Krista. Njegovo učenje o potpunoj iskvarenosti zato je neposredno povezano s učenjem o spasenju: dubina čovjekove potrebe objašnjava nužnost i djelotvornost Božje obnove.

Pastoralno značenje: poniznost i nada

Iz ovih naglasaka možemo izvesti nekoliko pastoralnih posljedica. Sljedeća razmišljanja predstavljaju primjenu izloženog učenja.

Ponajprije, ono nas poziva na iskrenije ispitivanje vlastitog srca. Lako primjećujemo tuđe prijestupe, dok vlastite opravdavamo okolnostima, temperamentom ili dobrim namjerama. Priznavanje dubine grijeha potiče nas da pred Boga donesemo i motive koje uspijevamo sakriti od drugih.

Drugo, ono usmjerava kršćansku zahvalnost prema milosti. Vjernik nema razloga smatrati da ga njegova vjera čini prirodno boljim od drugih ljudi. Svijest o primljenom daru trebala bi rađati poniznost, strpljenje i suosjećanje.

Treće, ovo učenje daje smjer pastoralnoj skrbi. Savjet, obrazovanje i izgradnja dobrih navika mogu mnogo pomoći. Uz njih je potrebna molitva za obnovu srca. Kršćanska služba zato se ne iscrpljuje u poučavanju poželjnog ponašanja: ona čovjeka upućuje Kristu, u kojemu traži oproštenje i novi život.

Napokon, priznanje vlastite nemoći može otvoriti prostor nadi. Čovjek koji uviđa da ne može sam sebe spasiti pozvan je pouzdati se u Boga. Molitva tada postaje izraz ovisnosti: Gospodine, oprosti mi, obnovi moje srce i daruj mi snagu za poslušnost.

Sproulov prikaz potpune iskvarenosti vodi čitatelja prema ozbiljnom suočavanju s grijehom i potrebi za Božjom milošću. Za kršćansku vjeru to znači da izvor obnove tražimo u Božjem djelovanju, a svoj život oblikujemo u zahvalnosti za primljeno spasenje.

Izvori:

• R. C. Sproul, TULIP and Reformed Theology: Total Depravity, Ligonier Ministries.
• R. C. Sproul, How Sinful Is Man?, Ligonier Ministries.
• R. C. Sproul, The Pelagian Controversy, Ligonier Ministries.
• R. C. Sproul, The New Birth, Ligonier Ministries.