Molitva u životnim olujama: “Isus sjedi u mom čamcu”

U životu punom izazova, kada nas zapljuskuju valovi briga, tjeskobe i nesigurnosti, molitva u životnim olujama koja se oslanja na kršćansku poruku nade podsjeća nas da nismo sami. Evanđeoska zgoda o Isusovim učenicima na nemirnom moru nadahnjuje nas da i u oluji vjerujemo: Gospodin je s nama, On dolazi i ne ostavlja svoje. Ova duhovna poruka donosi ohrabrenje za svakoga tko prolazi kroz životne bure i traži sigurnost u Božjoj prisutnosti.

---

Molitva u životnim olujama: “Isus sjedi u mom čamcu”

Dok je otpuštao narod, otpustio je i učenike. Poslao ih je da se otisnu na drugu obalu. Trebaju ići dalje, u Betsaidu i Kafarnaum. Trebaju se učiti biti i sami i imati povjerenja da će Isus doći za njima. Na tome putu prema drugoj obali nije lako. Bude i mirnog mora, ali bude i vjetra, pa malo jačeg vjetra, bude bure, pa i visokih valova. Koliko god da su učenici bili iskusni ribari i znali baratati lađicom, u određenim situacijama prisutna je i zabrinutost i strah.

Sjetimo se one zgode kada je Isus spavao na lađici u vrijeme velike bure (Marko 4,36–41). Spopao ih je strah, ali i ljutnja prema Isusu. Prigovaraju mu: „Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?”

Vidi i ovo: 9 molitvi koje će vam pomoći kada prolazite kroz životne oluje

Tako je i na našem životnom putu. I on je obilježen vjetrovima, valovima, burama… Nije uvijek more mirno, a možemo reći da su vrlo rijetki trenuci kada jest mirno.

Pomolimo se:

Kada se podižu valovi, moje srce želi odjednom reći: Isus sjedi u mom čamcu. On nalaže: „Ublažite svoj strah! Ja sam Gospodar i zakrilit ću svoju djecu u oluji.“

Isus govori kad u nevoljama strah hoće progutati i ubiti: „Ja sam tu, ne bojte se! Gdje sam ja, dolazim pomoći, uminut će strah i nevolje, a valovi će se spustiti.“

Ja sam tu, vaš Bog i Gospodin, koji vas ljubi – nalažem, naređujem da strah mora uminuti. Dajem vam svoj mir, stavljam ga u vaša srca. Tko vjeruje, tomu će se to darovati.
(Molitva iz knjige: Basilea Schlink, Isuse, ojačaj me.)

---

Zaključak:

Učenici su morali učiti vjerovati čak i kad se činilo da je Isus daleko. Tako i mi, u trenucima kad je život nemiran i nesiguran, pozvani smo imati povjerenje: Isus nije zaboravio na nas. On dolazi u naš čamac, donosi mir i govori: „Ne bojte se!“ U tome je snaga vjere – znati da ni jedna bura nije jača od Njegove ljubavi.

Kako možemo i mi “hodati po vodi”?

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.