Isus ozdravlja slijepa od rođenja

Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.«

»Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik«. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.

Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!«  Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?«  On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.«  Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«

Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima.  A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota.  Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.«  Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.« Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. 

Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!«  Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?«  Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio.  A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!«  Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova.

Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!«  Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.«  Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?«  Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?«

Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.«  Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga.

Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?«  Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!«  A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Ivan 9, 1-38

Isus ozdravlja slijepa od rođenja

Jednom prilikom, dok je „prolazio“, Gospod je ugledao slijepog čovjeka. Krist je najvjerojatnije je bio na putu prema Jeruzalemu kako bi hodočastio u Hram za blagdan Sjenica. Bio je to jedan od tri velika hodočasnička blagdana, uz Pashu i blagdan Sedmica.

Krist je neprestano bio u pokretu. Rijetko je imao trenutke odmora, a i tada bi ih uglavnom koristio za molitvu. Nikada nije žurio niti bio toliko zauzet da ne bi imao vremena za čovjeka. On „prolazeći“ ne prolazi mimo onih u potrebi, kao što su to učinili svećenik i levit koji su samo prošli pokraj ranjenika u prispodobi o milosrdnom Samarijancu (Luka 10,30–37). On primjećuje bolesne, opsjednute, ranjene, ožalošćene i sve druge u nevolji. Čak i na križu, dok umire, Krist vidi razbojnika koji se kaje, spašava ga i uvodi u raj.

Ovaj slijepi čovjek nije jedini kojem je Krist vratio vid, ali ovo ozdravljenje je u mnogočemu jedinstveno. Neka ozdravljenja slijepih opisana su u Evanđeljima, a sigurno ih je bilo i više. Riječ Božja kaže da je Krist učinio mnoga čudesa. Evanđelist Ivan kaže: „Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.“ (Ivan 20,30–31). Sva čudesa opisana u Evanđeljima donose važne poruke i pouke, pa tako i ovo.

Za ovoga slijepog čovjeka rečeno je da je rođen takav. Dakle, nikada nije vidio, i bilo je gotovo nezamislivo da bi mogao progledati. U ono se vrijeme vjerovalo da je bolest, a osobito sljepoća, posljedica nekog velikog grijeha. No ovaj je čovjek rođen slijep, pa stoga učenici pitaju Krista: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?“ Logično, nije mogao sagriješiti prije rođenja. Ostaje dakle mogućnost da je slijep zbog grijeha svojih roditelja. No Krist odbacuje i tu pretpostavku govoreći: „Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“ Nešto slično Krist kaže i kada mu dojave da je Lazar bolestan: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ (Ivan 11,4). Krist je Gospodar svake situacije. On mrtvima vraća život, slijepima vid, gluhima sluh. Sve to čini kako bi ljudi prepoznali djela Božja i proslavili Boga. U našim životnim teškoćama, sjetimo se da Kristu ništa nije nemoguće. I u njima se mogu očitovati djela Božja. Psalmist prenosi Gospodnje riječi: „I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.“ (Psalam 50,15).

Krist na neobičan način ozdravlja slijepog. Pljune na zemlju, napravi blato i njime pomaza njegove oči. Bog je čovjeka stvorio od praha zemaljskog. Ovo ozdravljenje jest stvaralački čin. Krist ovom čovjeku ne vraća vid – jer ga nikada nije ni imao – već mu ga stvara. Time se Krist očituje kao Bog po kome je sve stvoreno (Ivan 1,3).

Gospod šalje ovog čovjeka da se opere u kupalištu Siloamu. Kao što je na početku, nakon stvaranja, Bog zahtijevao poslušnost od Adama i Eve, tako i sada traži poslušnost od ovoga slijepca. Čin pranja u kupalištu omogućit će mu da vidi. Zapravo, on je već dobio vid, ali zbog blata na očima još uvijek ne vidi. Kad se opere, konačno će progledati. Koliki danas žive u tami i ne vide izlaz, samo zato što nisu poslušni Bogu. Umjesto da dođu k izvoru žive vode, o kojem je Krist govorio Samarjanki, oni se valjaju u grijehu. Umjesto da dođu na svjetlo, ostaju u duhovnoj tami. O tome Krist govori učenicima kad kaže: „Ja sam svjetlost svijetu.“ Ostati duhovno slijep veća je tragedija od tjelesne sljepoće. Krist je došao donijeti vid i svjetlo duhovno slijepima jer „U njoj bijaše život, i život bijaše Svjetlost ljudima.“ (Ivan 1,4).

Vidi i ovo: Slijepi Bartimej i njegovo ozdravljenje

Susjedi i oni koji su poznavali slijepog, koji je zbog svoga hendikepa morao prositi, pitaju se je li to uistinu on. Takvo čudo nije moglo proći nezapaženo. Neki ne mogu vjerovati da se takvo ozdravljenje moglo dogoditi, pa misle da se radi o nekome sličnome slijepom. Kada Bog stvara novi život u čovjeku, kada ga izvede iz tame na svjetlo, to ne može proći neprimijećeno. Ljudi su uvijek podijeljeni oko Božjega djelovanja u čovjeku. Neki će priznati čudo novog života, drugi će poricati da je to moguće. Kad je Krist otvorio duhovne oči Pavlu i preobrazio ga od progonitelja Crkve u apostola Crkve, učenici i drugi kršćani bili su skeptični, ne vjerujući u njegovu promjenu. Ali Bogu je sve moguće. Čovjek ne može sam sebi dati novi život – ali Bog može.

Slijepi od rođenja, iako još ne zna tko mu je podario vid, govori drugima o čudu koje mu se dogodilo. Drugi žele vidjeti Krista, ali ga ne nalaze. Bivšeg slijepog odvode farizejima, vjerskim autoritetima, kako bi oni potvrdili njegovo ozdravljenje. Farizeje ne zanima činjenica da je slijepi progledao, već tko mu je i kada dao vid. Kao i u drugim slučajevima, Krist i ovo čudo čini subotom. Stoga farizeji smatraju da Krist nije od Boga „jer ne svetkuje subotu“. Od dana odmora oni su napravili dan tereta. Umjesto da subota služi čovjeku, čovjek je služio suboti. Zato će Gospodin reći da je on Gospodar subote (Luka 6,5). Time se ponovno očituje kao Bog jer je Bog sam ustanovio subotu. Drugi govore: „Kako grešan čovjek može činiti takva čudesa?“

Evanđelist primjećuje da među njima nastaje razdor. Krist izaziva različita mišljenja. Neki u njemu vide samo dobrog čovjeka ili proroka, a drugi, poput Tome, padaju pred Njega i ispovijedaju: „Gospodin moj i Bog moj“ (Ivan 20,28). Jedini istinski i spasonosni pogled na Krista jest prepoznati u njemu Boga. Ako u njemu ne vidimo Boga, nismo ga ni upoznali. To vidimo i u riječima koje upućuje Filipu: „Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Ivan 14,9).

Farizeji žele čuti što slijepi ima reći o onome koji mu je otvorio oči. On još ne zna pravu istinu o Kristu, i poput Samarijanke (Ivan 4,19), u početku ga vidi samo kao proroka. Farizeji žele ispitati i njegove roditelje, kako bi potvrdili da je doista rođen slijep. Roditelji to potvrđuju, ali iz straha ne žele reći tko ga je izliječio. Naime, tko god bi priznao da je Isus Mesija, bio bi izopćen iz sinagoge. Zato kažu: „Punoljetan je, njega pitajte!.“ Farizeji traže da slijepac „poda slavu Bogu“ time što bi rekao da ga je izliječio grešnik, dakle, netko tko nije od Boga. Time bi zapravo pripisao ozdravljenje đavlu. Iako još ne zna sve o Kristu, slijepi zna jedno: bio je slijep, a sada vidi. On svjedoči o osobnom iskustvu koje će ga na kraju dovesti do potpunog spoznaje Krista. Zato je važno da i mi prepoznajemo Božja djela u vlastitu životu, jer po njima upoznajemo istinu o Kristu.

Vidi i ovo: Kako nam vjera pomaže pobjediti strah

Farizeji i dalje žele doznati kako je Krist otvorio njegove oči. Dok se učitelji Zakona ispituju tko mu je dao vid, slijepi se čudi da oni ne znaju tko mu je to učinio. Farizeji žele da kaže kako je Isus grešnik, a on im mudro odgovara: „Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.“ Bog mu je dao ne samo tjelesni, već i duhovni vid. U duhovnom smislu, on vidi ono što farizeji ne vide. Oni su zapravo slijepi za Božja djela i ostaju u tami. Kod slijepog od rođenja dogodilo se iscjeljenje – cjelovito ozdravljenje tijela i duše.

Farizejski je ponos povrijeđen. Oni koji sebe smatraju učiteljima, poučeni su od slijepog prosjaka tko je Krist. Umjesto da proslave Boga zbog ozdravljenja i priznaju istinu o Kristu, oni ga izbacuju iz sinagoge. Slijepi je progledao – farizeji su ostali slijepi.

Na kraju dolazi vrhunac događaja. Krist ponovno susreće slijepog, objavljuje mu se kao Sin Božji – zapravo kao Bog – i pita ga vjeruje li u Njega. Slijepi od rođenja pita: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ Krist mu odgovara: „I vidio si ga – to je onaj koji govori s tobom.“ Slijepi nije ranije gledao Krista tjelesnim očima, jer je bio slijep. Samo je čuo njegov glas. Ali Krist mu kaže: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!.“ Da, slijepi je duhovnim očima vidio ono što farizeji nisu – da je onaj koji mu otvori oči bez grijeha i od Boga.

Slijepi odgovara: „Vjerujem Gospodine!“ Sada mu se potpuno otvaraju duhovne oči. Vjeruje da je Krist Gospodin – dakle Bog. Nakon što je ispovjedio vjeru, „pokloni mu se“. Time konkretno izražava čast Kristu kao Bogu, i ispovijeda spasonosnu vjeru u Krista.

Neka nam Bog podari duhovni vid da prepoznamo njegova djela u vlastitu životu. Ispovjedimo istinsku i spasonosnu vjeru u Krista kao svoga Gospodina i Boga i poklonimo se njemu koji nas iz tame izvede na svoje svjetlo. Amen.

Autor: Biskup dr.sc. Jasmin Milić