Sakrament braka kao težnja za izgubljenim rajem

Sakrament braka nije tek društveni ugovor, nego duboka duhovna težnja čovjeka za obnovom izgubljenog odnosa s Bogom. U ovom tekstu, nadahnutim riječima starca Emilijana, promišlja se o braku kao svetoj tajni — kao putu povratka u izgubljeni raj, gdje zajednica muškarca i žene postaje mjesto prisutnosti Kristove.

Brak postoji radi Tajne, kaže starac. Odnosno, brak postoji da bi spojio dvije osobe među kojima će biti Krist. Govorimo o zajednici — o maloj Crkvi — muškarca i žene, a posred njih je Krist. Radi te Tajne (Misterij) brak postoji — radi sloge dviju osoba.

Sakrament braka kao težnja za izgubljenim rajem

Zašto se čovjek ženi? Jer u sebi nosi mnemosinsko sjećanje na Boga. Kako to? Boga, kojega je izgubio, čovjek nosi u sebi u sjećanju, i to sjećanje ga vodi prema odnosu — prema braku. Pogledajmo što to znači.

Čovjek, koji je izgubio tragove Boga u raju, i sjećanje (anamneza) toga gubitka, vode ga u potragu za odnosom — za brakom. Izgubio je vezu i iskustvo s Bogom, i sada, dan i noć, traga za time — kaže starac Emilijan. Čovjek traži izgubljenoga Boga, izgubljeni raj. Svjestan toga ili ne, on neprestano traga za Njim. Duboko u sebi, iako nesvjesno, svaka potraga, svaki pokušaj — čak i pogrešan — čovjekov je pokušaj da pronađe Boga kojega je izgubio, da ponovno uspostavi onaj odnos, onu vezu koju je izgubio.

On tu vezu traži posvuda: i u grijehu, i u bogatstvu, i u siromaštvu — u svemu! Čovjek, svojom nepromišljenošću, gubi vezu s Bogom. Sada je zaslijepljen i uznemiren, ali duboko u sebi ne prestaje težiti i tragati za Bogom. I svaki pokušaj, čak i grešan, odraz je te težnje — da se pronađe izgubljeni odnos s Bogom.

Čovjek traži, ali ne zna gdje da Ga pronađe, jer je u zaslijepljenom stanju. Iz najdubljeg kutka svoje duše grabi, pokušavajući da, pomoću toga, ponovno pronađe Boga. Traži u sebi bilo što što bi ga moglo dovesti do Njega. I premda toga nije svjestan, čovjek pronalazi ono što je ikona i pečat Božji — drugoga čovjeka. Pronalazi bračnog druga, jednodušnost — „da dvoje jedno budu“.

Jednostavno rečeno: čovjek je imao odnos s Bogom; izgubio je taj odnos, a nakon toga traga za nečim za što bi se mogao uhvatiti. Ne zna gdje da Ga pronađe, ali njegova duša traga za Bogom — shvaćali mi to ili ne. Čovjek u sebi traži ono što mu nedostaje, a prvo što mu dolazi, čak i bez svjesne misli, jest — pečat Božji, tj. čovjek. Tako pokušava ispuniti nedostatak (udaljenost od Boga) — drugim čovjekom.

Čovjek duboko u sebi ima ono što Bog kaže: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja.“ U slozi, odnosu, zajednici — prisutnost je Božja. To Gospodin ne samo da izgovara, nego je i „zapisao“ u duše ljudi. Čovjek se padom udaljio od Boga i od bližnjega. Povratak znači obnovu čovjeka, tj. obnovu odnosa s Bogom i s drugim čovjekom. Obnovu posljedice pada — „razvezivanje“ i udaljenost od Boga i čovjeka.

Tu motivaciju Bog usađuje u ljudsku narav i sije u ljudski duh ove riječi: „Kad ste vas dvoje — ondje sam i ja.“ Čovjek osjeća da je u zajednici — Bog. Dakle, čovjek traga za Bogom, čak i kada to ne razumije, kada ulazi u brak ili zajednicu. U biti, on traži Boga. Njegov duh, iako u stanju pada, traži način da pronađe Onoga koga je izgubio u raju, a prvi korak prema tome jest odnos s drugim čovjekom — brak, zajednica.

On ipak ostaje duh i teži nebu, jer zna da mu je ondje mjesto. Neprestano traži Boga, od kojega je potekao. Zna da je Bog u zajednici, i ta ga unutarnja sila gura da uspostavi zajednicu s drugim čovjekom. Dakle, Bog je ondje — u sjedinjenju, u zajedništvu, u odnosu — i zato Ga čovjek traži.

Starac Emilijan pita: „Recite mi, tko uči djecu da se žene?“ Htio je reći da je ta težnja prema drugome — u naravi čovjeka. To je zapravo težnja za Bogom. Nedostatak Boga razdire čovjekovo postojanje i srce. Stvoren je da bude s Bogom, ali je izgubio tu zajednicu padom, te se sada koprca i pokušava se uhvatiti za nešto — nešto što će ga opet približiti iskustvu Boga.

Starac Emilijan naglašava da čovjeka nitko ne uči da pristupi braku, nego da je to u njemu samome — prirodna težnja za zajedništvom. Čovjek ulazi u brak jer ljubi Boga, jer traga za Bogom. Brak je, dakle, potraga za Bogom.

Izvor:

Prevela s grčkog Anđela Stevanović, mag.teol.

Vidi i ovo: Biblijsko razumijevanje braka

7 načina kako se pripremiti za brak

Napomena: u tekstu se koristi terminologija koja odgovara autorovom razumijevanju braka kao sakramenta, odnosno svete tajne.

Naslovna: Pexels