Zašto je važno vjerovati da su Adam i Eva doslovne osobe

Zašto je važno vjerovati da su Adam i Eva, prvi ljudi doslovne osobe?

Prema podacima iz Nacionalnog istraživanja vjerskih vođa (NSRL), samo 25% katoličkih i protestantskih svećenika iz glavnih crkvenih tokova tvrdi da čvrsto vjeruje u doslovnu povijesnost Adama i Eve. Među evanđeoskim pastorima brojke su nešto veće, no i dalje postoji značajan broj onih koji izražavaju sumnju ili nesigurnost u vezi s time jesu li Adam i Eva bili stvarne povijesne osobe.

Zašto je važno vjerovati da su Adam i Eva doslovne osobe

Nekima se ova tema može činiti tek sporednim teološkim pitanjem u širem narativu Svetoga pisma. Međutim, pitanje doslovne stvarnosti Adama i Eve ima duboke posljedice za autoritet Biblije, za nauk o istočnome grijehu, za vjerodostojnost Isusova nauka, pa i za samu osnovu Evanđelja.

Stvarni ljudi, ne simboli

Knjiga Postanka ne predstavlja Adama i Evu kao mitološke simbole, već kao stvarne pojedince, jedinstveno stvorene od Boga. U Postanku 2,7 stoji: „Tada Gospodin Bog stvori čovjeka od praha zemaljskoga i udahne mu u nosnice dah života, i čovjek postane živa duša.“ Taj redak nije pisan kao parabola, već kao konkretan prikaz podrijetla čovjeka.

Slično tome, u Postanku 2,22 piše: „Od rebra što ga uze čovjeku Gospodin Bog načini ženu pa je dovede čovjeku.“ Ovi tekstovi govore o povijesnim činjenicama, ne o književnim simbolima. Jezik je opisivan, osoban i izravan. Ako Adama i Evu pretvorimo u arhetipske likove, mijenjamo samu prirodu biblijske poruke.

Pad, grijeh i potreba za Spasiteljem

Još ozbiljnija je posljedica takvog pristupa za ostatak kršćanskoga nauka. Ako Adam i Eva nisu stvarni, tada nije bilo ni stvarnog pada, ni istočnog grijeha, pa ni potrebe za Spasiteljem. Apostol Pavao temelji potrebu za otkupljenjem upravo na stvarnosti Adamova grijeha.

U Poslanici Rimljanima 5,12 piše: „Po jednomu čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, te se tako smrt proširi na sve ljude jer svi sagriješiše.“ Pavao ovdje ne filozofira, nego gradi teološki argument temeljen na povijesnom događaju.

Pritom uspoređuje Adama, čija je neposlušnost donijela smrt, s Isusom Kristom, čija poslušnost donosi život: „Kao što su neposluhom jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga svi postati pravednici.“ (Rim 5,19). Ako Adam nije postojao, cijela Pavlova argumentacija se ruši.

Isus i Novi zavjet potvrđuju Postanak

Vjeru u doslovnog Adama i Evu nije zastupao samo Pavao. Isus Krist je, govoreći o braku, izravno citirao Knjigu Postanka: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih?“ (Mt 19,4). Isus svoju pouku o ženidbi temelji na stvarnom stvaranju muškarca i žene.

Luka, pak, u svom evanđelju vodi Isusovo rodoslovlje sve do Adama (Lk 3,38), čime potvrđuje kontinuitet od stvaranja do Krista. Ako poreknemo stvarnost Adama i Eve, prekidamo taj povijesni lanac i narušavamo vjerodostojnost biblijskoga svjedočanstva.

Zašto toliki svećenici sumnjaju?

Mnogi svećenici i teolozi, osobito u liberalnijim krugovima, pokušavaju pomiriti biblijski tekst s teorijom evolucije i suvremenim skepticizmom prema nadnaravnome. Tako uče da Knjigu Postanka treba čitati simbolički, a ne doslovno.

Iako im je možda namjera učiniti kršćanstvo „prihvatljivijim“ za suvremeni um, posljedica je ta da se podriva smisao Pisma. Ako počnemo tumačiti Bibliju alegorijski uvijek kada se sukobljava s modernim znanstvenim teorijama, gubimo dosljednu osnovu za istinu.

Ovo nije sukob znanosti i vjere, nego pitanje autoriteta Svetog pisma. U Mudrim izrekama 3,5 stoji: „Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.“ Kada mi određujemo što u Pismu treba uzeti doslovno, a što simbolički, više nismo podložni Božjoj riječi, nego je podvrgavamo sebi.

Posljedice za Crkvu i narod

Jakov 3,1 upozorava: „Ne budite mnogi učitelji, braćo moja, znajte da ćemo strože biti suđeni.“ Propovjednici i pastiri imaju svetu dužnost vjerno prenositi Božju riječ. Odbacivanje Adama i Eve kao stvarnih osoba možda će donijeti intelektualno odobravanje nekih, ali vodi zabludi Božjeg naroda.

Vjera u doslovnog Adama i Evu ima konkretne pastoralne posljedice. Kad vjernici počnu vjerovati da su prvi ljudi tek simboli, lako počinju sumnjati i u ostale dijelove Biblije. Sumnja se širi poput zaraze. Ako je pad iz Postanka mit, što je onda s uskrsnućem? Ako je grijeh tek metafora, zašto je Isus umro?

NSRL podaci pokazuju da glavni protestantski pravci imaju znatno nižu razinu vjere u temeljne kršćanske istine u odnosu na evanđeoske, crnačke protestantske i katoličke zajednice. Na primjer, samo 70% anglikanskih i metodističkih pastora kaže da sigurno vjeruje u Boga, 75% vjeruje u tjelesno uskrsnuće Kristovo, a manje od 50% vjeruje u postojanje pakla.

Ako oni koji stoje za propovjedaonicom sumnjaju u Božju suverenost, istočni grijeh, autoritet Biblije i ljudsku narav, ne čudi što i njihovi vjernici gube vjeru.

Temelj vjere je istina Božje riječi

U kulturi koja sve češće pokazuje neprijateljstvo prema biblijskoj istini, ne smijemo popustiti kada je riječ o temeljnim doktrinama. Isus je molio: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ (Iv 17,17).

To uključuje i izvještaj o stvaranju čovjeka i žene. Kršćanstvo je vjera ukorijenjena u stvarnim događajima: stvaranju, padu, utjelovljenju, raspeću i uskrsnuću. Ako mu oduzmemo povijesnu osnovu, oduzimamo mu i snagu.

Crkvi danas trebaju pastiri i vođe koji će bez straha i kompromisa naviještati cijeli Božji naum, kako stoji u Dj 20,27. Trebaju nam zajednice koje će stajati čvrsto na cijeloj istini Svetoga pisma – od prvoga Adama do drugoga, Isusa Krista.

Jer ovo nije stvar pobjeđivanja u kulturološkoj borbi, niti dokazivanja nadmoći nad skepticima. Ovo je pitanje vjernosti Božjoj objavi. Adam i Eva nisu mit. Oni su prvi čovjek i žena, stvoreni od Boga, kroz koje je grijeh ušao u svijet. Njihova priča postavlja pozornicu za najveću priču ikada ispričanu – otkupljenje čovječanstva kroz Isusa Krista.

I to je istina vrijedna vjere – i obrane.

Prilagođeni članak autora Dillon Burroughsa, obljavljenog na christianpost.com

Vidi i ovo: Jesu li Adam i Eva imali spolni odnos prije pada?