O ženidbi svećenika (Augsburška konfesija, čl. 23)

Saznajte zašto Augsburška konfesija u članku 23 “O ženidbi svećenika” brani pravo svećenika na brak. Povijesni, biblijski i teološki argumenti protiv obveznog celibata u Crkvi.

Članak 23 – O ženidbi svećenika

Postojala je opća pritužba glede primjera svećenika koji nisu živjeli čedno. Zbog toga se i pripovijeda da je papa Pio rekao kako postoje određeni razlozi zbog kojih je ženidba bila oduzeta svećenicima, ali da postoje i mnogo snažniji razlozi zbog kojih bi im je trebalo vratiti; tako piše i Platina. Stoga su naši svećenici, želeći izbjeći javne sablazni, stupili u brak, i učili da im je dopušteno sklopiti ženidbu. Prvo, zato što Pavao kaže u 1 Kor 7,2.9: „Radi bludnosti svaki neka ima svoju ženu“, i: „Bolje je ženiti se nego izgarati.“ Drugo, Krist kaže u Mt 19,11: „Ne shvaćaju svi toga riječi“, gdje poučava da nisu svi sposobni za samački život; jer Bog je čovjeka stvorio radi rađanja, Post 1,28. I nije u čovjekovoj vlasti, bez posebnog dara i djela Božjega, promijeniti to stvaranje. [Jer očito je, i mnogi su priznali, da iz takvih pokušaja nije proizišao nikakav dobar, pošten, čedan život, niti iskreno i uzorno kršćansko ponašanje, nego mnogi su do kraja života osjećali strašan nemir i muku savjesti.] Stoga oni koji nisu prikladni za samački život trebaju sklopiti brak. Jer nijedan ljudski zakon, nijedav zavjet, ne može poništiti zapovijed i uredbu Božju. Iz tih razloga svećenici naučavaju da im je dopušteno oženiti se.

Također je očito da su u staroj Crkvi svećenici bili oženjeni ljudi. Jer Pavao kaže u 1 Tim 3,2 da se za biskupa ima izabrati čovjek koji je muž jedne žene. A u Njemačkoj su svećenici po prvi put prije četiri stotine godina bili nasilno prisiljeni na celibat. Toliki je otpor bio da je nadbiskup Mainza, kad je namjeravao objaviti papinsku naredbu o tome, bio gotovo ubijen u pobuni koju su podigli razjareni svećenici. Postupanje u toj stvari bilo je toliko strogo da nije samo bilo zabranjeno sklapati brakove ubuduće, nego su i postojeći brakovi bili nasilno razvrgnuti, protivno svim zakonima, božanskim i ljudskim, pa čak i protivno samim kanonima, ne samo onima koje su donijeli pape, nego i najugledniji sinodi. [Štoviše, poznato je da su mnogi bogobojazni i razboriti ljudi na visokim položajima često izražavali sumnju da takav prisilni celibat i oduzimanje ženidbe (koju je Bog sam ustanovio i ostavio slobodnom ljudima) nikada nije donijelo dobre plodove, nego je proizvelo mnoge velike i teške poroke i mnoga bezakonja.]

Budući da se također, kako svijet stari, ljudska narav sve više slabi, dobro je paziti da se još više poroka ne uvuče u Njemačku.

Osim toga, Bog je ustanovio ženidbu kao pomoć protiv ljudske slabosti. I sami kanoni govore da se staru strogost treba s vremena na vrijeme ublažiti zbog ljudske slabosti; i bilo bi poželjno da se to učini i u ovom pitanju. Također se može očekivati da će Crkve u jednom trenutku ostati bez pastira ako se svećenicima i dalje bude branilo ženiti se.

Ali dok je Božja zapovijed na snazi, dok je običaj Crkve dobro poznat, dok nečist celibat izaziva mnoge sablazni, preljube i druga djela dostojna kazne pravednih vlasti, začuđujuće je da se nigdje ne primjenjuje veća okrutnost nego protiv ženidbe svećenika. Bog je zapovjedio da se ženidba poštuje. Po zakonima svih dobro uređenih država, čak i među poganima, ženidba se iznimno poštuje. No sada se ljudi – i to svećenici – okrutno pogubljuju, protivno smislu kanona, ni zbog čega drugog nego zato što su se oženili. Pavao u 1 Tim 4,3 takvo naučavanje, koje zabranjuje ženidbu, naziva „nauk zloduhā“. Danas se to lako može razumjeti kada se zakon protiv ženidbe provodi tako strogim kaznama.

Ali kao što nijedan ljudski zakon ne može ukinuti Božju zapovijed, tako to ne može učiniti ni bilo kakav zavjet. Stoga i Ciprijan savjetuje da se žene koje ne mogu ili ne žele održati čistoću na koju su se zavjetovale – udaju. Njegove riječi su (Knjiga I, Poslanica XI): „Ako ne žele ili ne mogu ustrajati, bolje je da se udaju nego da sagore u svojim požudama; neka nipošto ne sablažnjavaju braću i sestre.“ I sami kanoni pokazuju izvjesnu blagost prema onima koji su dali zavjete prije prikladne dobi, što je u prošlosti često bio slučaj.

Tumačenje

Ovaj članak Augsburške konfesije bavi se pitanjem ženidbe svećenika, što je u 16. stoljeću bilo jedno od važnijih i kontroverznijih pitanja u zapadnoj Crkvi. Reformatori su ovdje branili pravo svećenika na ženidbu, suprotstavljajući se tadašnjoj obveznoj celibatskoj praksi (Rimo)katoličke Crkve.

Autoritet Svetoga pisma ima središnje mjesto u argumentaciji: citiraju se Pavlove riječi u 1. Kor 7 i 1. Tim 3, kao i Isusova izjava iz Mt 19, čime se ističe da ženidba nije samo dopuštena, nego i potrebna onima koji nemaju dar celibata. Naglašava se da Bog sam u Postanku ustanovljuje ženidbu, i da nijedna ljudska zapovijed ili zavjet ne može opozvati Božju uredbu.

Osim teoloških, iznose se i povijesni i praktični argumenti: spominje se kako je celibat u Zapadnoj Crkvi nasilno uveden i kako je takva praksa proizvela mnoge sablazni i nepravde, umjesto da je doprinijela svetosti života. Reformatori ističu da u ranoj Crkvi ženidba svećenika nije bila zapreka, te da bi zabrana ženidbe mogla dovesti do manjka pastira i moralnih padova.

Članak ne poriče vrijednost celibata kao dara, ali se protivi njegovu nametanju kao općem pravilu. U središtu je sloboda savjesti, poštivanje Božjega stvorenog reda i pastoralna mudrost.

U konačnici, ovaj članak snažno utjelovljuje reformacijsko načelo sola Scriptura – da crkveni nauk i praksa moraju biti utemeljeni na Svetome pismu, a ne na ljudskim propisima.

I ovaj je članak utjecao na 32 članak Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve:

„Biskupima, prezbiterima i đakonima nikakvom božanskom zapovijedi nije propisano niti da se zavjetuju na samački život, niti da se uzdržavaju od ženidbe. Zato je njima , kao i svim ostalim kršćanima, dopušteno ulaziti u ženidbeni savez prema vlastitoj prosudbi, ako je to prema njihovoj ocjeni od koristi za pobožnost.“ (čl. 32).

Više na ovu temu pročitaj u članku: Oženjeni svećenici – Što kaže Biblija i tradicija crkve?

Vidi i ovo: Martin Luther i Katharina von Bora – 500 godina od vjenčanja koje je uzdrmalo Europu

Naslovna foto: pinterest.com (Festival vjenčanja Martina Luthera i Katharine von Bora u Lutherstadt Wittenbergu)