Pastor i otac petero djece deportiran u Gvatemalu nakon više od dva desetljeća života u Floridi
Pastor iz Floride, otac petero djece i duhovni vođa male hispanske zajednice, je deportiran u Gvatemalu nakon više od 20 godina života u SAD-u. Ova potresna priča otkriva stvarnost s kojom se suočavaju mnoge obitelji pogođene imigracijskom politikom – bez kriminalne prošlosti, ali s podijeljenim životima i narušenim zajednicama.
Pastor i otac petero djece deportiran u Gvatemalu nakon više od dva desetljeća života u Floridi
Pastor male hispanske crkve iz Floride deportiran je u Gvatemalu nakon više od dvadeset godina života u Sjedinjenim Američkim Državama, ostavivši za sobom suprugu i petero djece, što je njegova obitelj opisala kao kraj svijeta kakvog su poznavali.
Maurilio Ambrocio, 42-godišnji pastor crkve Iglesia de Santidad Vida Nueva u Wimaumi, koja broji pedesetak članova, izjavio je za Tampa Bay Times da je bio među stotinu gvatemalskih imigranata deportiranih iz New Orleansa posebnim zrakoplovom. Po dolasku u domovinu smio je kontaktirati obitelj te je dobio osnovne informacije o reintegraciji u gvatemalsko društvo.
Ambrocio je uhićen sredinom travnja tijekom redovite prijave u uredu američke imigracijske i carinske službe (ICE) u Tampi. U SAD je ilegalno ušao sa samo 15 godina i ondje je živio više od dva desetljeća. Iako mu je bio odobren privremeni boravak koji je zahtijevao godišnje prijave i poštivanje zakona, u konačnici je ipak deportiran. On i njegova supruga Marleny imaju petero djece u dobi od 12 do 19 godina, svi američki državljani.
Iz ICE-a je u trenutku njegova uhićenja potvrđeno samo da se nalazi u zemlji nezakonito, bez dodatnih pojašnjenja. Njegova kći Ashley (19) izjavila je kako je obitelj istodobno tužna i donekle olakšana: „Zabrinuti smo bili za njegovo zdravlje i činjenicu da je bio dugo zatvoren. Sada je barem slobodan.“
Ambrocio tvrdi da su uvjeti u pritvoru bili teški i neljudski te da je izgubio oko 11 kilograma. „Nismo kriminalci, nismo loši ljudi. Mislim da to nismo zaslužili“, rekao je. „Ali sada je to iza nas. Moramo se oporaviti i razmišljati o sljedećim koracima.“
Supruga Marleny rekla je za NPR da se obitelji čini kao da im se „svijet srušio“. „Što ćemo jesti? Kako ćemo platiti račune?“ pitala je.
Iako američka administracija često ističe da cilja na migrante s kriminalnim dosjeima, brojni slučajevi – poput ovoga – pokazuju da deportacije pogađaju i obitelji bez ikakve povijesti nasilnog ponašanja, na veliko razočaranje njihovih zajednica.
Nova administracija SAD znatno je pojačala pritisak na imigracijske službe, s ciljem da se u prosjeku uhiti do 3.000 osoba dnevno, odnosno više od milijun godišnje.
Među deportiranima ove godine bio je i Cesar Reyes, konzervativni savjetnik i bivši suradnik guvernera Oklahome, Kevina Stitta. Reyes je doveden u SAD s 16 godina, oženjen je i ima trogodišnjeg sina u Oklahoma Cityju. Deset godina pokušavao je osporiti nalog o deportaciji. „Bio sam obeshrabren. Osjećam da mi nije pruženo pravo suđenje“, rekao je za KFOR. „Građanin kakav sam ja trebao bi dobiti priliku da se legalno vrati kako bi bio uz ženu i dijete.“
Sličan slučaj dogodio se krajem lipnja u Los Angelesu, gdje je pastor Ara Torosian iz crkve Cornerstone Church javno progovorio nakon što je pet članova njegove iranske kršćanske zajednice pritvoreno, uključujući bračni par koji je zatražio azil bježeći od vjerskog progona u Iranu. „Došli su ovdje zbog slobode – ne zbog ovoga“, rekao je za NBC Los Angeles.
Iran je na devetom mjestu po težini progona kršćana u svijetu. Preobraćenici iz islama često se suočavaju s dugim zatvorskim kaznama. Slična je situacija i u Afganistanu, gdje su kršćani među najugroženijim vjerskim manjinama. U Sjevernoj Karolini, dvadesetak afganistanskih kršćanskih izbjeglica primilo je obavijesti o deportaciji, unatoč činjenici da su redoviti vjernici u lokalnoj crkvi.
„Kontaktiramo senatore, kongresmene i druge koji možda mogu pomoći“, izjavila je Julie Tisdale, studentica teologije i članica crkve Church of the Apostles u Raleighu. „Mnogi izražavaju razumijevanje i suosjećanje, ali još nismo našli nikoga tko je spreman javno stati u obranu ovih ljudi.“
Izvor: christianpost.com
