Sveto pismo i jasan razum
Jesu li Sveto Pismo i jasan razum u kontradikciji? U vremenu sve veće zbunjenosti oko istine, autoriteta i moralnih temelja, kršćani su pozvani ponovno razmisliti o pravom izvoru duhovnog razlučivanja. Što znači prepoznati istinu u svijetu prepunom proturječnih glasova? Na čemu temeljimo svoje uvjerenje kada se suočimo s duhovnim ili etičkim pitanjima? Povijest Reformacije nudi nam jasan odgovor kroz primjer Martina Luthera, koji je pred najvišim crkvenim i svjetovnim vlastima svoga vremena izrekao riječi koje su oblikovale tijek zapadne civilizacije: „Savjest mi je zarobljena Božjom Riječi… Ovdje stojim, ne mogu drukčije.”

U ovome tekstu John MacArthur razmatra što znači razlučivati u skladu s Pismom i zdravim razumom, kako se ta dva izvora međusobno ne isključuju nego dopunjuju, i zašto bez Božje objave svaki ljudski pokušaj spoznaje istine završava u zabludi. Pravo duhovno razlučivanje nije plod intuicije ili osjećaja, nego jasnog, razumnog i poniznog traženja istine u svjetlu Božje Riječi.
Sveto pismo i jasan razum
Kada je Martin Luther 1521. pozvan pred sabor u Wormsu i zatražen da se odrekne svojega nauka, odgovorio je:
„Ako me se ne uvjeri Svetim pismom i jasnim razumom — jer ne vjerujem ni papi ni koncilima budući da su često griješili i međusobno proturječili — savjest mi je zarobljena Božjom Riječi i ne mogu ni neću opozvati ništa, jer je protiv savjesti učiniti nešto takvo: to nije ni ispravno ni sigurno. Neka mi Bog pomogne. Ovdje stojim, ne mogu drukčije.”
Lutherova poznata formulacija — „Pismo i jasni razum” — jedini je temelj na kojemu možemo ispravno utemeljiti istinsko duhovno razlučivanje.
Svetopisamska objava nije protivna zdravoj, razumskoj mudrosti, premda mnogi danas tako misle. Naravno, razum ne može zamijeniti Sveto pismo, ali kada se dobar razum i valjana logika podvrgnu autoritetu Pisma, oni nimalo ne prijete istini. Naprotiv, primjena zdravog, logičnog mišljenja na istinu Svetoga pisma ključni je dio formule za duhovno razlučivanje.
Vidi i ovo: Molitva Martina Luthera na saboru u Wormsu
Suprotno uvjerenju mnogih u današnjem vremenu, razlučivanje nije neka mistična ili intuitivna sposobnost spoznaje istine kao nekim čudom. Ono je vještina ispravnog razumijevanja, tumačenja i primjene istine. Razlučivanje je kognitivan čin. Stoga nitko tko prezire ispravan nauk ili zdrav razum ne može biti istinski razborit.
Istinsko duhovno razlučivanje mora započeti s istinom objavljenom u Svetome pismu. Bez čvrstog utemeljenja u božanskoj objavi, ljudski razum uvijek sklizne u skepticizam (nijekanje da se išta može sigurno spoznati), racionalizam (teoriju da je razum izvor istine), sekularizam (pristup životu koji svjesno isključuje Boga) ili u brojne druge filozofije koje su protivne kršćanskoj vjeri.
Kada Pismo osuđuje ljudsku mudrost (1 Korinćanima 3,19), ne odbacuje logiku i razum kao takve, nego humanističku ideologiju odvojenu od božanske istine objavljene u Riječi Božjoj. Drugim riječima, razum odvojen od Riječi Božje neizbježno vodi u zabludu, ali razum podložan Božjoj Riječi stoji u središtu mudroga duhovnog razlučivanja.
Autor: John MacArthur
Izvor: Grace to You
Posljednje objave
- Američki sud dopustio isticanje Deset zapovijedi u školama
- Pravoslavni svećenik savjetuje sina: “Šutni djevojku ako…”
- “Radujte se uvijek” Filipljanima 4,4-7 (Propovijed Martina Luthera)
- Astronaut misije Artemis II: „Nisam vjernik, ali kada sam vidio kapelanov križ – zaplakao sam“
- Njemački kardinal Reinhard Marx i pitanje blagoslova „neregularnih“ zajednica



