Bog je na našoj strani: Kako nas Abraham poučava ovoj istini?
Bog je na našoj strani. To je blagoslovljena istina kojom nas Abraham poučava svojom spremnošću da posluša Boga i prinese žrtvu.
Vjerničkim očima gledano, Bog je onaj iznad kojega se više ništa i nikoga ne može zamisliti. On je najveći, Stvoritelj, suveren, Kralj nad kraljevima. On upravlja cijelim svemirom. Bog je neizbježna stvarnost svakoga ljudskoga stvorenja. Koliko god ga pojedinci na ovoj zemlji pokušavali zaobilaziti, ignorirati ili nijekati, jednom će zasigurno pred njega stati.
Bog je na našoj strani
I kada znamo da je Bog najveći, najsilniji, najslavniji i najveličanstveniji, još snažnije odjekuju riječi apostola Pavla: “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?” (Rim 8,31). Koliko god se uzdali u sebe, svoje sposobnosti i svoju snagu, ipak dolazimo u životne situacije u kojima shvaćamo svu svoju slabost, ranjivost i nemoć. U tim trenucima ne želimo biti sami. Želimo razumijevanje i pomoć drugih. Želimo imati siguran oslonac.
Možemo ga i trebamo pronaći u našim obiteljima, bližnjima, prijateljima, braći i sestrama u Kristu. No, shvaćamo da to nije uvijek dovoljno. Zato je veličanstvena spoznaja da veliki Bog nije nezainteresiran za nas. Taj veliki Bog nije protiv nas. On je za nas. Bog je na našoj strani. Bog je onaj koji nam vjeruje. On je onaj koji je bio spreman žrtvovati najdraže da bi nas uvjerio koliko smo mu dragocjeni. Učinio je nezamislivo i nevjerojatno: dao je svoga vlastitoga Sina za nas.
Abraham vjeruje Bogu
Bog poziva Abrahama po imenu. Abraham spremno odgovara: “Evo me.” Ne zna što Bog od njega traži, ali odgovara da je tu – spreman je čuti i učiniti ono što Bog očekuje. Bog traži od Abrahama nevjerojatno. Na prvi pogled, Bog djeluje okrutno: traži da žrtvuje svoga jedinca, sina kojega je primio po Božjem obećanju, kao znak njegove naklonosti.
Koliko god ovaj zahtjev izgledao strašno, Bog se otkriva kao onaj koji intervenira upravo onda kada sve izgleda bezizlazno. Ako imamo povjerenja u Boga, čak i kada ga ne razumijemo i kad se sve čini tragično, Bog nas neće napustiti. Izbavit će nas i ojačati za nove životne pobjede.
Iako od Abrahama traži nemoguće, Bog mu ne dopušta da to i učini. Ono što Bog nije dopustio Abrahamu, učinio je sam: nije poštedio svoga Sina.
Bog nam neće uskratiti što nam je potrebno
Bog koji nam je darovao svoga vlastitoga Sina, zar bi nam uskratio ono što nam je doista potrebno? Zato nam je potrebno Abrahamovsko povjerenje i oslanjanje na Boga. Imamo vjeru – ali imamo li i povjerenja? Oslanjamo li se na Njega u teškim životnim trenucima? Bojimo li se onoga što je protiv nas? Onda još uvijek nemamo sigurnu spoznaju tko je za nas – tko je na našoj strani.
U svim životnim trenucima u kojima se osjećamo usamljeno, ostavljeno, prepušteno nevoljama i pritiscima, suočeni s nerješivim problemima, trebamo znati: u nama je najveća snaga koja postoji – sam Bog.
Iskusiti Krista onakvim kakav jest
No da bismo doista iskusili tu istinu u svojim životima, potrebno je iskusiti Boga u Kristu onakvog kakav Krist doista jest. Imamo neku svoju predodžbu o njemu – poznajemo ga kao učitelja, spasitelja, čovjeka koji je živio i djelovao prije dvije tisuće godina. No on se želi otkriti puno više nego što to mi često očekujemo. Želi nam se otkriti kao nebeski Isus. Želi nam otkriti svoju slavu.
Jesmo li spremni upoznati Isusa više nego što ga poznajemo? Jesmo li spremni iskusiti njegovu slavu?
Podignimo pogled – ugledajmo Krista
Isus želi da njegovi učenici podignu pogled sa zemlje prema nebu – da vide nebeskog Isusa. To im je bilo neophodno jer će uskoro biti zbunjeni onim što će se s Isusom dogoditi. Trebaju gledati nebeskim očima – očima Pisma koje je sve to unaprijed proreklo.
Mojsije i Ilija, kao predstavnici Zakona i Proroka, ukazuju na Krista – ali su tu i da ohrabre Isusa pred predstojećim događanjima. Da, i Isusu je trebala podrška.
A ipak, u svemu tome, Isus ostaje silan Bog koji je prošao ono što mi prolazimo – i više od toga. I time nam daje primjer pobjede. No ne samo to – on postaje naša snaga i naš mir u svim našim borbama.
Zato smo pozvani da na bogoslužju “uzdignemo svoja srca”, da ih “uzdižemo Gospodinu”. Bogoslužje je vrijeme kad gledamo u nebo, kad slušamo nebo i kad zapravo sudjelujemo u nebeskoj liturgiji.
Kada susretnemo nebeskog Isusa, kada ga vidimo u njegovoj slavi, naša su srca ohrabrena, radosna i smirena. Poput Petra, Jakova i Ivana, i mi želimo ostati u njegovoj prisutnosti. Susret s Gospodinom treba i nas preobraziti – učiniti nas što sličnijima slici našega Gospodina.
Vidi i ovo: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
Bog je s nama
Time što je došao među nas kao utjelovljeni Bog, Isus uprisutnjuje Boga u našim životima i uvjerava nas koliko smo mu značajni. Zato se možemo hrabro suočiti sa svim životnim izazovima, jer:
“Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?”
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
