Javna molitva na trgovima u kontekstu rimokatoličke dileme i biblijske egzegeze

U Hrvatskoj se već duži niz godina, na javnim površinama, trgovima, ulicama, okupljaju skupine molitelja, pretežito rimokatolika, kako bi molili krunicu u nakanu zabrane pobačaja, osnaživanja muškaraca i za unaprjeđeno ćudoredno djelovanje žena, ponajviše u kontekstu oblačenja. S druge strane pojavljuju se grupe koji se okupljaju u isto vrijeme, na istom mjestu, kako bi prosvjedovali protiv takve molitve. Iako na prvi pogled ovo može izgledati bezazleno, problem ima dalekosežne posljedice na društvo, teologiju i crkvu.

Naime, ako se ispravno se sagleda situacija s pozicije biblijskih tekstova, teško je očekivati da će itko pronaći ispravan odgovor o potrebi takve javne molitve. Jedna strana rimokatoličke crkve je može smatrati ispravnom, dok ju druga može smatrati neispravnom. Jedna strana je može smatrati poželjnom, a druga strana pak nepoželjnom. U ovome radu objasnit ću argumente dvaju popularnih rimokatoličkih mislioca, Freda Delacroixa (pseudonim) i Ive Džebe koji su između sebe raspravljali o ovoj temi.

U prvom dijelu rada izložit ću argumente Freda Delacroixa i Ive Džebe, njihove različite poglede na situaciju, u drugom dijelu rada predstavit ću njihove biblijske temelje za pozicije koje nastupaju, njihovo korištenje svetih spisa i protumačiti njihove ispravne i pogrešne poglede na tekstove, dok ću u trećem dijelu rada sažeti zašto je jedan pogriješio a drugi ispravo protumačio tekst. Ovim radom ću potvrditi da javne molitve koje se održavaju poradi ćudoređa u svojoj suštini ne predstavljaju ispravno življenje svetopisamskih odlomaka te da takvo djelovanje nije u skladu s tekstovima na temelju kojih brane svoje stavove.

2.0. RASPRAVA DVAJU RIMOKATOLIKA

Nije lako pronaći akademska tumačenja događaja koja su pogodila Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina. Snažna politički desna strana društva organizirala se po gradovima Hrvatske kako bi molili za nerođenu i pobačenu djecu, kao i za konzervativnije oblačenja žena[1]. Iako nema čvrstih dokaza da je ovaj pokret proizašao iz struktura vodstva Katoličke crkve u Hrvatskoj, njegovi glavni elementi su izrazito katolički, kao i „glasnogovornici“ koji pokret zastupaju. Jedna od temeljnih internetskih okupljališta za osobe s takvim stavovima jesu internetski forumi i društvene mreže, dok oni istaknutiji i s malo višim obrazovanjem obično pišu za dnevne novine i internetske portale. Iako je pokret molitve na trgovima na prvi pogled udaljen od struktura Katoličke crkve, katolička ikonografija i način molitve su katolički i nikako se ne mogu opisati kao ekumenski.

 Na Trgu bana Jelačića, jednom mjesečno se okuplja grupa „molitelja“ kako se sami nazivaju, iliti „klečavaca“ kako ih nazivaju oni koji se s njima ne slažu. Ivo Džeba, komentator s rimokatoličkog portala Bitno.net na istoj stranici započinje svoju analizu s činjenicom da se na javnom Trgu redovno okupljaju građani na lokalne tradicionalne molitve povodom Tijelova i Cvjetnice, kao što je to liturgijski dopušteno i na što se općenito katolički narod poziva. Također, malo iznad trga, na Kamenitim vratima postoji molitvena kapelica na javnom prostoru gdje se rimokatolici mogu okupiti na prostoru posvećenog Gospi i gdje već postoje pripravljene klupe poput onih koje se nalaze u crkvama. Ipak, organizirana grupa molitelja ne želi moliti na tom primjerenom prostoru već silaze na glavni trg kako bi molili. Ivo Džeba smatra da je taj silazak moliteljima važan kako bi dobili veću vidljivost, što među prolaznicima, što u medijima, kako on kaže: „To smo mi, vjernici, vidite da nas ima“. Kako bi potvrdio svoju tezu o žudnji za viđenosti, Džeba predočava fotografije kako kaže „s ogromnim slikama Gospe i zastavama za slučaj da bi neki prolaznik slučajno propustio zaključiti o čemu je riječ“. Po njemu ovo je nepotrebno, jer ispravno tvrdi da u Hrvatskoj ne postoji represija molitve niti javnog kršćanskog okupljanja. Ovim činom pojedinci koji žele biti viđeni dobivaju mogućnost samopromocije i kako kaže priliku da posvjedoče za Krista u onim okvirima za koje su formativno osposobljeni. Za Džebu, kao rimokatoličkog intelektualca molitva je intiman čin pojedinca te citira Katekizam Katoličke Crkve (2691) koji napominje da je prikladan prostor važan za istinitost molitve.[2]

S druge strane, Fred Delacroix, pseudonimski rimokatolički intelektualac (i navodno doktor filozofije) na stranici „Konzervativac“ zastupa oprečno drukčije stavove od Ive Džebe. U svome tekstu „O molitvi krunice na trgu“ objavljenom na istoj stranici odgovara na argumente ranije spomenutog autora. Prvo što komentira jeste da je javna molitva već neko vrijeme prihvaćena kao molitva za život ispred bolnica gdje se vrše pobačaji. Tom molitvom molitelji su spasili minimalno šest života što je točno i dokumentirano[3]. Delacroixu se ne slaže da se molitelji žele privlačiti negativnu pažnju svojom molitvom na javnom Trgu jer ju smatra oblikom procesije (poput Tijelova ili Cvjetnice). Cilj ovakve molitve za autora jeste političko djelovanje jer postoji „medijski i kulturni rat protiv katoličke vjere i kulture“. Nadalje u tekstu spominjat će „liberalno jednoumlje“ i „mekani totalitarizam“ Europske Unije koja nameće svoje „iskrivljene vrjednote“ a na kraju će poentirati biblijskim tekstovima kao što je Pavlova poslanica Timoteju i Djela apostolska.

3.0. BIBLIJSKI TEKSTOVI KAO TEMELJ RASPRAVE I NJIHOVO TUMAČENJE

Ivo Džeba izravno ne koristi biblijske tekstove ali jasno je iz napisanog, a na što se Delacroix osvrnuo da kada govori o Katekizmu Katoličke Crkve[4] da zapravo govori o Mateju 6. U Mateju 6, a naročito u recima 5 i 6 spominje se molitva pravednika[5]:

Kad se molite, ne činite kao licemjeri! Oni se najradije mole u sinagogama i na uglovima uličnim, da upadnu ljudima u oči. Zaista, kažem vam: Oni su već primili plaću svoju. Kad ti hoćeš da se moliš, uđi u sobu svoju, zatvori vrata i moli se Ocu svojemu u tajnosti! Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit će ti.

Džeba pravilno prepoznaje kontekst u kojem Isus podučava svoje učenike. Sinagoge, kao naravno i uglovi i ulice su javni prostori gdje se prolaznici i namjernici svakodnevno nalaze i susreću. Isus, po Osborneu ovdje ne govori o zabrani javne molitve već govori protiv licemjerne molitve. To je molitva koja priziva druge na promatranje molitelja kao pravednika, odnosno kao onoga koji je ispravan u odnosu na neke druge[6]. Cilj molitve u sinagogama i javnim mjestima poput trgova ulica i uglova ne može i ne smije biti samopromocija. Isus ovdje govori zapovjednim tonom „ne činite to“, a ne kao neki savjet koji se može prihvatiti ili odbaciti. Nadalje, govoreći o sinagogi, javnim uglovima i ulicama, potvrđuje da su se licemjerna ponašanja uistinu događala. Upravo to licemjerno ponašanje u središnjem prostoru (uz Hram) židovskog vjerskog života nije ništa drugo nego traženje pozornosti. Osborne piše kako je bio običaj „slučajno se naći“ u javnom prostoru poput sinagoge ili ulice da bi ostali mogli vidjeti obaveznu dužnost Židova da u treći ili deveti sat pobožno moli. Plaću su uistinu primili, kako govori Isus, a to je pozornost koju su tražili i za kojom su žudjeli[7].

Nasuprot tome, kako je Šarić preveo, za pravednika je nužno da uđe u svoju sobu i da se moli Ocu u tajnosti. Osborne govori kako je ovdje riječ o spremištu[8], o tajnoj sobi u koju može ući samo vlasnik[9]. Ovdje Matej koristi gotovo poetski jezik kada slaže pjesničku sliku o čovjeku koji moli u prikrivenosti i o Bogu koji promatra molitvu u prikrivenosti. Oboje su skriveni svijetu, oboje su odvojeni od općeg. Također, isti Otac koji molitvu u tajnosti promatra u tajnosti „platit će“, odnosno odgovorit će isto tako.

Ukoliko uzmemo ova tumačenja Osberna i Hagnera kao točna i ispravna, tada moramo podvući crtu i usporediti to s onime što govori Ivo Džeba. On je, da podsjetimo, ustvrdio da je molitva na Trgu dobra i pozitivna ako je ispravno usmjerena (Cvjetnica ili Tijelovo) ali ako je dio samopromocije „To smo mi, vjernici, vidite da nas ima“, tada molitva gubi svoj smisao i nije utemeljena na iskrenoj namjerni, a to je obraćanje Ocu po nekoj namjeri. Ovdje je to slučaj pobačaja i ćudoređa u žena. U ovome slučaju molitelji na trgovima s krunicama u rukama uistinu žele da ljudi vide njihovu pravednost i da ju usporede s nepravednošću žena. Na temelju protumačenog teksta vidimo da molitelji ispadaju licemjeri jer se uzdaju u svoju pravednost pred ljudima. Ovime je autor teksta u javnoj raspravi potvrdio svoju tezu, odnosno ispravno je koristio tekst u svome kontekstu.

Fred Delacroiex, doktor filozofije koji piše pod navedenim pseudonimom, zagovara tezu da Džeba citira Mateja 6, 5-6 bez ispravne intertekstualizacije. Poziva se na dva biblijska teksta, ili bolje rečeno, na dva retka, kako bi pobio Džebine tvrdnje. Prvi tekst je Prva poslanica Timoteju 2, 8, a drugi tekst je iz Djela apostolskih 3, 1. Krenut ćemo s Timotejem: „Hoću dakle, da se mole muževi na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez gnjeva i svađe“.

Šteta je što Delacroix nije koristio tekst u njegovom širem kontekstu jer sam siguran da bi imao puno više materijala za podupiranje svojih misli. Ono što možemo ustvrditi jeste da je Prva poslanica Timoteju napisana u obliku nagovora za ispravno ponašanje i djelovanje unutar crkve. Poslanica je upućena Pavlovom suradniku Timoteju koji je dobio i zadatak obnašanje dužnosti unutar Crkve. Pavao u drugom poglavlju upućuje čitatelja u molitvu. Govori kako i za koga moliti, a onda od 8 do 10 o ponašanju muškarca i žena tokom molitve. Važno je za primijetiti kako u 2,1-7 autor ne piše o molitvi protiv, nego o molitvi „za“ nekoga ili nešto. To su molitve za vladare i sve u vlasti kako bi kršćani mogli živjeti mirnim životom[10]. Kako Christopher Hutson navodi, ovo je važan znak previranja u društvu zbog kršćanske prisutnosti i očigledno je da vladari nisu imali dobre namjere spram kršćana. Zato je bilo važno moliti za vladare, da se crkvi ne dogodi nešto loše[11]. Također, drugo poglavlje ove poslanice upute su za ponašanje na zatvorenom bogoslužju[12], jer nisu bili u mogućnosti slaviti Boga u javnosti.

Dakle, ono što možemo ovdje vidjeti jeste da je Delacroix koristio ispravan tekst izvan njegova konteksta. Ove Pavlove riječi upućene su kršćanima koji su progonjeni i koji traže Božju milost kako bi se oni na vlasti umilostivili crkvi. Džeba je stoga ispravno naveo da „kao da postoji želja da pronađemo nekoga drugog od koga ćemo se oduprijeti kako bismo sebi dali smisao postojanja, a kada tog drugog nema (ili ga nema dovoljno) potrudimo se pronaći ga“[13]. U 1 Timoteju se nikako ne govori o javnim molitvama jer bi one zbog progonstva rezultirale negativno po molitelja, već se govori o mjestima molitve koje nisu javno okupljalište. Zato ova Delacroiexa teza uzeta izvan konteksta bogoslužja i socio-političkih posebitosti nema težinu kada govorimo o ovom suvremenom teološkom problemu u Hrvatskoj. Iako je smatrao da je Džeba ušao u problem nedostatka intertekstualizacije, zapravo je on sam pao u problem pogrešne kontekstualizacije.

Nadalje, autor to i potvrđuje kada koristi treću glavu i prvi redak Djela apostolskih koji glasi: „A Petar i Ivan išli su gore u hram na molitvu o devetoj uri“, i postavlja pitanje Džebi „ako je Isus doista svima naredio da se mole po vlastitim sobama, kako to da se apostoli zajedno skupljaju na molitvu u hramu (Dj 3, 1)?“. Inače, to je vrijeme kada se pobožni Židovi nalaze na molitvi u Hramu na javnoj molitvi[14], isto kao što se kršćani danas nalaze nedjeljom na javnoj molitvi u crkvama. Intertekstualno čitanje Biblije je važno ako se ono koristi kontekstualno. Tada je to ona razina čitanja koju možemo nazvati kanonskim čitanjem[15].

4.0. KORIŠTENJE BIBLIJE U OVOM SPECIFIČNOM SLUČAJU

Promatrajući prepisku i raspravu dvoje rimokatoličkih intelektualaca lako je prepoznati temeljne probleme s kojima su se susreli. Džeba je ostao usko vezan za odabrani tekst, dok je Delacroix koristio dva teksta, različitih knjiga, drukčije svrhe i drukčijeg književnog žanra. Iako su tekstovi u Bibliji kanonski povezani, svaki od njih odgovara svome kontekstu i intertekstualnost je moguća tek kada se utvrde osnovne postavke knjige. To se ne događa samo u rimokatoličkim krugovima već i u protestantskim koji se zanose idejom sola scriptura dok pritom ne oklijevajući ulaze u ne samo pogrešno tumačenje već i u pogrešno čitanje određenih tekstova. Ako želimo biti precizniji, možemo se vratiti na dva autora o kojima smo govorili.

Džeba je koristio sola scriptura[16] princip i iščitavao je tekst pritom koristeći Katekizam Katoličke Crkve (koji ovdje nije bio u suprotnosti s Biblijom), dok je Delacroix učitavao u tekst svoje pretpostavke o tekstu koje su ga kasnije navele na krive zaključke. To je ono što zovemo solo scriptura. Džeba je koristio kontekst javne molitve na javnom i vidljivom mjestu, te je koristio tekst koji upravo o tome govori, dok je Delacroix koristio tekst koji govorio o molitvu crkve u bogoslužju te je taj model pokušao preslikati u kontekst kojemu ne pripada.

5.0. ZAKLJUČAK

Problem javne molitve na trgovima, ulicama i uglovima je možda jasnije objasniti političkim i ideološkim putem nego biblijskim. Naravno da svatko ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, svoje vjere, pa čak i svoje nevjere, ali u ovom specifičnom slučaju gdje su dva poznata intelektualca iznosila svoja mišljenja vrlo se lako moglo vidjeti koliko je poznavanje Biblije, poznavanje čitanja Biblije i njenog konteksta zapravo od velike važnosti za rješavanje suvremenih teoloških pitanja.

Javna molitva za zaštitu života, javna molitva za ćudoređe žena i građana općenito su izvanredna prilika za posvećivanje u osobnom odnosu s Kristom, ali samo ako se to čini iz ispravnih motiva i razloga. To je ispravan način molitve za društvo i obraćenje zemlje, ali opet, samo ako se čini iz ispravnih motiva i razloga. U tome slučaju prosvjednici koji su se okupljali protiv molitelja mogu biti u pravu. Ivo Džeba je, a kako sam prikazao to ovim radom, vrlo dobro iznio temelje svojeg shvaćanja ove specifične javne molitve. Ona je uistinu više neiskrenog karaktera nego iskrenog kršćanskog i biblijskog.

Koristeći biblijski tekst i kontekstualizirajući ga, dokazao je da okupljeni molitelji žele biti viđeni i prikazani svijetu kao pravednici, umjesto da su molili onako kako je Isus to rekao, u skrovitosti. Delacroix, koristeći dva različita teksta, kao da je pogubio niti i preskočio je iz domene općega (javnoga) u domenu osobnoga (privatnoga), kakva su bogoslužja u njegovim tekstovima bila prikazana. Budući da nije razumio kontekst niti jednog niti drugog korištenog teksta, nije uspio ostati vjeran Bibliji.

BIBLIOGRAFIJA

„Molitvom ispred bolnica spasili 6 dječjih života”, Bitno.net. 22. ožujka 2016. https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/molitvom-ispred-bolnica-spasili-6-zivota/

„Tko su molitelji i tko stoji iza njih? “Ženske osobe trebale bi misliti da svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca”“, Dnevnik.hr. 12. siječnja 2023.https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/provjereno-tko-su-molitelji-i-tko-stoji-iza-njih—760906.html

Brown, Jeannine K., Scripture as Communication (Grand Rapids, Baker Academic, 2021)

Bruce, F.F., The Book of The Acts: Revised Edition (Grand Rapids, William B. Eerdmans Publishing Company, 1988)

Delacroix, Fred. „O molitvi krunice na trgu”. Posljednje izmijenjeno 30. siječnja 2023., https://www.konzervativac.com/2023/01/30/o-molitvi-krunice-na-trgu/

Džebo, Ivo. „Molitva krunice na trgu ili (ne)snalaženje crkve u javnom prostoru”. Posljednje izmijenjeno 21. prosinca 2022., https://www.bitno.net/vijesti/aktualnosti/molitva-krunice-na-trgu-ili-nesnalazenje-crkve-u-javnom-prostoru/

France, R.T., Evanđelje po Mateju (Daruvar, Logos, 1997)

Hagner, Donald A., Matthew 1-13, Volume 33A (Grand Rapids, Zondervan, 2000)

Hutson, Christopher R., First and Second Timothy and Titus (Grand Rapids, Baker Academic, 2019

Osborne, Grant R., Exegetical Commentary on the New Testament – Matthew (Grand Rapids, Zondervan, 2010)

Ratzinger, Joseph. Katekizam Katoličke Crkve, drugo popravljeno izdanje (Zagreb, Hrvatska biskupska konferencija, 2016)

Towner, Philip H., The Letters to Timothy and Titus (Grand Rapids, William B. Eerdmans Publishing Company, 2006)

Ward, Timothy, Words of Life: Scripture as the Living and Active Word of God. Nottingham, Inter-Varsity Press, 2009)

---

[1] Tko su molitelji i tko stoji iza njih? “Ženske osobe trebale bi misliti da svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca”,https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/provjereno-tko-su-molitelji-i-tko-stoji-iza-njih—760906.html, pristupljeno 30.5.2025.

[2] Molitva krunice na Trgu ili (ne) snalaženje Crkve u javnom prostoru, https://www.bitno.net/vijesti/aktualnosti/molitva-krunice-na-trgu-ili-nesnalazenje-crkve-u-javnom-prostoru/, pristupljeno 30.5.2025.

[3] Molitvom ispred bolnica spasili 6 dječjih života, https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/molitvom-ispred-bolnica-spasili-6-zivota/, pristupljeno 30.5.2025.

[4] Crkva, kuća Božja, vlastito je mjesto liturgijske molitve za župnu zajednicu. Ona je također povlašteno mjesto klanjanja stvarnoj Kris tovoj prisutnosti u Presvetom sakramentu. Izbor prikladna mjesta nije nevažan za istinitost molitve:

— za osobnu molitvu, može to biti »molitveni kutak«, sa Svetim pismom i

svetim slikama, da molitva bude tu, »u skrovitosti« pred našim Ocem. U

kršćanskoj obitelji, ta vrsta malog oratorija potiče zajedničku molitvu;

— u krajevima gdje ima samostana, njihove su zajednice pozvane da potiču

sudjelovanje vjernika u molitvi časoslova te omoguće samoću potrebnu za

intenzivniju osobnu molitvu;

— hodočašća podsjećaju na naš hod zemljom prema nebu. Ona su tradicional-

no jaka vremena za obnovu molitve. Svetišta su hodočasnicima, koji traže

svoja živa vrela, izvanredna mjesta da »kao Crkva« dožive pojedine oblike

kršćanske molitve. – Katekizam Katoličke Crkve, st. 682

[5] „Pazite da pravednost svoju ne činite pred ljudima“, Matej 6,1

[6] Osborne, Grant R., Exegetical Commentary on the New Testament – Matthew (Grand Rapids, Zondervan, 2010),  225

[7] Hagner, Donald A., Matthew 1-13, Volume 33A (Grand Rapids, Zondervan, 2000), 142

[8] Osborne, Grant R., Exegetical Commentary on the New Testament – Matthew (Grand Rapids, Zondervan, 2010), 143

[9] France, R.T., Evanđelje po Mateju (Daruvar, Logos, 1997), 137

[10] „Za kraljeve i sve, koji su na: vlasti, da tihi i mirni život provodimo u svakoj pobožnosti i čestitosti“, 1 Tim 2,2

[11] Hutson, Christopher R., First and Second Timothy and Titus (Grand Rapids, Baker Academic, 2019), 65-67

[12] Towner, Philip H., The Letters to Timothy and Titus (Grand Rapids, William B. Eerdmans Publishing Company, 2006), 191

[13] Molitva krunice na Trgu ili (ne) snalaženje Crkve u javnom prostoru, https://www.bitno.net/vijesti/aktualnosti/molitva-krunice-na-trgu-ili-nesnalazenje-crkve-u-javnom-prostoru/, pristupljeno 30.5.2025.

[14] Bruce, F.F., The Book of The Acts – Revised Edition (Grand Rapids, William B. Eerdmans Publishing Company, 1988), 77

[15] Brown, Jeannine K., Scripture as Communication (Grand Rapids, Baker Academic, 2021),, 213

[16] “The issue of sola scriptura is the question of the relationship between the Scripture on the one hand and tradition, understood as some mixture of Christian thought, belief and practice, on the other.” – Ward, Timothy, Words of Life: Scripture as the Living and Active word of God (Nottingham, Inter-Varsity Press, 2009), 142

Naslovna foto: YouTube zaslon/HINA