Bartolomej: Nema promjene datuma Uskrsa bez sazivanja Ekumenskog sabora
Na marginama susreta u Riminiju ekumenski patrijarh Carigrada oplakuje rat u Ukrajini, nazivajući ga „bratoubilačkim ratom — sablazni za kršćanski svijet, a osobito za Pravoslavnu Crkvu“.
„Kao kršćani, moramo podizati svoj glas, ujedinjeni — kao što su to učinila i naša braća — te svjedočiti čvrstu predanost pravdi, jer bez pravde nema mira.“
Ekumenski patrijarh Carigrada Bartolomej izrekao je ove riječi u Riminiju, gdje je sudjelovao na susretu o Nicejskom saboru. U intervjuu za Vatican News govorio je o mogućnosti zajedničkog datuma Uskrsa među kršćanima te o važnosti njihova svjedočanstva u svijetu rastrganom ratovima. Prisjetio se pape Franje i govorio o novoizabranom papi Lavu XIV., ističući kako će prvo putovanje rimskog biskupa izvan Italije biti u Tursku, u povodu obljetnice Nicejskog sabora.
Ove godine slavimo 1700. obljetnicu velikoga Nicejskog sabora, prekretnicu za sve kršćane i za jedinstvo Crkve. Kakvu poruku taj sabor još uvijek nudi današnjim vjernicima?
Nicejski sabor bio je prijelomna točka u cijeloj povijesti kršćanstva. Prema Kristovim obećanjima, tada je govorio Duh Sveti i nastavlja djelovati u ljudskoj povijesti. Oci Niceje, ostajući vjerni kerigmi Svetoga pisma, definirali su ono što je Crkva već tri stoljeća naviještala kroz krstne simbole, te u kanone zapisali istinu koja je bila propovijedana.
Sabor današnjim kršćanima poručuje da je Krist uistinu Logos koji je postao tijelom, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, Homoousios — jedne biti s Ocem. Kad Isus Krist ne bi bio Bog, zajedno s Duhom Svetim — u jednoj, istobitnoj i nedjeljivoj Trojici — tada bi kršćanska priča bila tek lijepa etička filozofija, a ne povijest spasenja. Ovo razumijevanje oblikuje sva naša današnja i buduća djela.
Na Nicejskom saboru raspravljalo se i o datumu Uskrsa te se pokušalo postići dogovor. Nakon tolikih stoljeća, zašto još uvijek nije moguće da kršćani slave Uskrs istoga dana, iste nedjelje?
Na Niceji je odlučeno da je važno posvjedočiti Kristovo uskrsnuće istoga dana diljem poznatoga svijeta. Nažalost, povijesne okolnosti spriječile su da se ta smjernica Sabora provede. Nije na nama da sudimo što se dogodilo, ali razumijemo da, kako bismo bili vjerodostojni kao kršćani, moramo slaviti Uskrsnuće Spasiteljevo istoga dana.
Zajedno s pokojnim papom Franjom osnovali smo povjerenstvo koje proučava to pitanje. Započeo je dijalog. Međutim, među Crkvama postoje različite osjetljivosti. Naša je dužnost izbjeći nove podjele. Za Pravoslavnu Crkvu, ono što je utvrdio Ekumenski sabor može promijeniti samo drugi Ekumenski sabor. Ipak, svi smo otvoreni slušati Duha, koji nam je, vjerujemo, upravo ove godine jasno pokazao koliko je važno ujediniti datum Uskrsa.
Doista, ove su godine svi kršćani mogli slaviti Uskrs istoga dana. Uskrs je također označio posljednje javno pojavljivanje pape Franje — njegov posljednji zagrljaj s vjernicima. Kakva su vaša sjećanja na papu Franju i kako mislite da je pridonio ekumenskom dijalogu?
Papa Franjo — pokoj mu duši — nije bio samo rimski biskup, kako se volio nazivati. Bio je i brat, sjedinjeni s nama u brizi za velike izazove čovječanstva i u dubokoj strasti za jedinstvo kršćanskog svijeta. Od dana njegova izbora osjetili smo poticaj da budemo prisutni na njegovoj inauguraciji — što je bila povijesna novina za Ekumenskog patrijarha.
Zajedno smo se borili za mir među narodima, za dijalog s velikim religijama, za zajedničku pravdu, za zaštitu okoliša i za obespravljene u svijetu. Susretali smo se mnogo puta i svaki je susret bio susret braće koja se međusobno ljube. Gospodin će ga nagraditi za svjedočanstvo koje je dao svojim životom i djelom. Requiescat in pace.
Od 8. svibnja imamo novoga papu — Lavu XIV.…
Već sam ga dva puta susreo…
Da, htio bih pitati kako su prošli ti prvi susreti i što vas je posebno dojmilo u početnim koracima njegova poslanja kao rimskog biskupa i pastira Crkve.
Duboko smo bili impresionirani likom novog pape. Iako se njegov stil razlikuje od stila pape Franje, odmah je pokazao čvrstu želju da nastavi hoditi stopama svoga prethodnika. Već sada osjećamo snažnu usklađenost s njim, a osobito nas raduje što će njegovo prvo putovanje izvan Italije biti upravo u Ekumensku patrijaršiju, u Tursku — k nama — i u Niceju. Ondje ćemo zajedno svjedočiti našoj predanosti ekumenskom dijalogu i zauzimanju naših Crkava za velika svjetska pitanja. S nestrpljenjem iščekujemo njegov posjet.
Vaša Svetosti, svijet je izranjen ratovima. Tu je sukob u Ukrajini, duboka rana i za same Crkve. Tu je tragedija u Gazi, gdje ljudi umiru od gladi. Tu su i drugi ratovi koji prolaze nezapaženo. Što možemo učiniti da potaknemo kulturu bratstva i mira?
Nažalost, u svijetu ima mnogo ratova — mnogi od njih ostaju izvan interesa velikih globalnih medija. Tu je i Ukrajina: bratoubilački rat, sablazan za kršćanski svijet, a osobito za Pravoslavnu Crkvu. Tu su Gaza i cijeli Bliski istok, gdje interesi koji malo imaju veze sa stvarnim potrebama ljudi guraju stvari ne prema pravednom miru, nego prema nastavku razarajućeg i nehumanog sukoba.
Kao kršćani, moramo podizati svoj glas — ujedinjeni — kao što su to učinila i naša braća, patrijarh Teofil Jeruzalemski i kardinal Pizzaballa, latinski patrijarh. Moramo također ostati čvrsto predani pravdi, jer bez pravde nema mira. Ali kao kršćani posjedujemo i nepobjedivo oružje: molitvu. I to nikada ne smijemo zaboraviti.
Izvor: Anglican.ink
Naslovna: Slika zaslona (Vatikan news)
