Grgur iz Nise, biskup i naučitelj vjere († 396.)
Grgur iz Nise, brat svetog Bazilija Velikog, bio je jedan od najdubljih mislilaca rane Crkve. Kao biskup, branitelj pravovjerja i mistični teolog, odigrao je ključnu ulogu u oblikovanju Nicejsko-carigradskog vjerovanja i razvoju kršćanske misli. Upoznajte njegov život, borbu s arijanizmom, te dramatičnu priču o obraćenju na moru.
Grgur iz Nise, biskup i naučitelj vjere († 396.)
Sveti Grgur iz Nise, rođen oko 335. godine u Cezareji Kapadocijskoj, bio je istaknuta ličnost ranokršćanske teologije i jedan od slavne trojice Kapadocijskih otaca. Bio je mlađi brat svetog Bazilija Velikog i svete Makrine Mlađe, u obitelji poznatoj po iznimnoj pobožnosti i intelektualnom nasljeđu.
Grgur je stekao izvrsno obrazovanje iz retorike i filozofije te je isprva krenuo putem učitelja retorike. No, 372. godine život mu se iz temelja promijenio: njegov brat Bazilije, tada metropolit Cezareje, posvetio ga je za biskupa maloga, ali značajnoga grada Nise. To se dogodilo u vremenu velikih teoloških sukoba u Crkvi, osobito u vezi s arijanskom herezom. Grgur se brzo istaknuo kao žarki branitelj pravovjernog nauka, boreći se protiv arijanizma rame uz rame sa svojim bratom.
Njegove prve godine biskupske službe bile su ispunjene poteškoćama. Godine 375. bio je optužen za pronevjeru i nepravilno ređenje biskupa, što je dovelo do njegova uhićenja od strane carske vojske. Iako je uspio pobjeći, godine 376. sinoda arijanskih biskupa smijenila ga je u odsutnosti. No, Grgur je i u izgnanstvu ostao postojan u vjeri, potičući svoje vjernike da ostanu čvrsti u pravovjerju.
Nakon smrti arijanskog cara Valensa 378. godine, Grgur je vraćen na svoju biskupsku stolicu i s radošću dočekan od svoje zajednice. Godina 379. donijela mu je i veliku tugu i novu odgovornost: preminuo je njegov brat Bazilije. Ipak, ta ga je bol potaknula na veću predanost službi Crkvi. Dovršio je Bazilijevo teološko djelo o šest dana stvaranja – Hexaemeron – i sudjelovao na saboru u Antiohiji, gdje se raspravljalo o važnim teološkim pitanjima.
Grgurov utjecaj uskoro je nadilazio granice njegove biskupije. Putovao je u Arabiju i Palestinu kako bi se borio protiv arijanskih učenja i učvrstio pravovjerni nauk. Njegov najznačajniji doprinos Crkvi dogodio se 381. godine, kada je imao ključnu ulogu na Drugom ekumenskom saboru u Carigradu. Ondje je sudjelovao u dovršetku Nicejskoga vjerovanja, osobito u razradi nauka o Duhu Svetome. Njegova teološka pronicljivost i filozofska podloga omogućile su mu da izrazi složene kršćanske istine s izvanrednom jasnoćom i dubinom.
U svojim kasnijim godinama ostao je aktivan u crkvenim poslovima, sudjelujući na raznim crkvenim saborima u Carigradu te propovijedajući o božanstvu Sina i Duha Svetoga. Njegova pisana djela, među kojima se ističe Veliki katehetski govor (Oratio Catechetica Magna), zajedno s brojnim homilijama i teološkim raspravama, učvrstila su njegovu reputaciju kao jednoga od najdubljih kršćanskih mislilaca četvrtoga stoljeća.
Posebno je poznat po tome što je na iznimno kreativan način spojio platonističku filozofiju s kršćanskom teologijom, osobito u svojim mističnim spisima. Grgur je preminuo oko 395. godine, ostavivši iza sebe snažnu baštinu – kako u doktrinarnom, tako i u duhovnom oblikovanju kršćanske misli. S pravom ga se pamti kao „oca među ocima“, jednog od temeljnih likova u razvoju kršćanske teologije i misticizma.
Brodolom i zavjet: priča iz života svetog Grgura iz Nise
U mladosti, dok još nije bio kršten, Grgur iz Nise zaputio se na jedno pomorsko putovanje. Dok je brod plovio Sredozemnim morem, iznenada je izbila strašna oluja koja je prijetila potopiti plovilo i odnijeti živote svih putnika. Valovi su udarali o palubu, vjetar je zavijao, a trup broda škripio je pod naletima olujne sile. Shvativši da se nalazi pred licem smrti, a još uvijek izvan vjere Kristove, Grgura je obuzeo strah.
U očaju, pao je na koljena na razbacanoj palubi i zavapio Bogu. S cijelom strašću svoje duše zavjetovao se da će, ako mu Bog poštedi život, potpuno posvetiti sebe Njegovoj službi i odmah potražiti krštenje. Gotovo čim je izrekao taj iskreni zavjet, oluja je počela jenjavati. Vjetar se smirio, valovi su se povukli, i brod je ponovno zaplovio mirnim morem.
Vjeran svojoj riječi, Grgur je čim je stupio na kopno potražio svećenika i primio sveto krštenje. Od toga dana nadalje, posvetio je svoj život proučavanju Svetoga pisma i teologije, te je s vremenom postao proslavljeni biskup i branitelj pravovjerja kakvog danas poznajemo.
Taj dramatični susret s Božjom milošću ostavio je neizbrisiv trag na njegovoj duši. Otkrio je dubinu Grgurove vjere čak i prije njegova krštenja, kao i Božje providonosno vodstvo koje ga je pripremilo za ulogu velikog učitelja Crkve. Ova zgoda svjedoči o Božjoj snazi da iz patnje i straha izvede poziv, obraćenje i poslanje.
Liturgija
Liturgijska boja: Bijela
Čitanja:
Izreke 3, 13-26
Psalam 119, 89-106
1 Ivanova 1
Matej 13, 47-52
Zborna molitva (Kolekta)
Svemogući Bože, svom sluzi Grguru iz Nise dao si posebne darove milosti da razumije i naučava istinu objavljenu u Kristu Isusu:
daj da po njegovu nauku spoznamo tebe, jedinoga istinitoga Boga, i Isusa Krista kojega si poslao;
koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, sada i u vijeke vjekova. Amen.
Izvor: dailyoffice2019.com
