Sudbina Isusovih apostola: Cijena vjere i svjedočanstvo do posljednjeg daha

Tema koja oduvijek izaziva strahopoštovanje, ali i duboko preispitivanje naše vlastite duhovnosti, jest sudbina Isusovih apostola. Oslanjajući se na povijesne izvore, crkvenu predaju i temeljne analize kakve često donose istraživači poput Victora Cancela i kanala The Scribble Scholar, pred vama je tekst koji rasvjetljava kako je svaki Isusov apostol završio svoj zemaljski put.

Priča o apostolima je priča o najvećoj transformaciji u povijesti. Od uplašenih ljudi koji su se razbježali i krili nakon Kristovog uhićenja, nakon Uskrsnuća i silaska Duha Svetoga oni postaju neustrašivi propovjednici. Apologetika često ističe jedan ključni argument: ljudi su možda spremni umrijeti za ono za što iskreno vjeruju da je istina, ali nitko ne bi dobrovoljno pretrpio stravična mučenja za nešto što pouzdano zna da je laž. Svi oni (osim jednoga) položili su svoj život kao mučenici svjedočeći ono što su svojim očima vidjeli.

Evo kako je svaki od njih svjedočio svoju vjeru do samog kraja.

Petar: Raspeće naopako u Rimu

Apostol Šimun Petar, stijena na kojoj je Krist obećao sazidati Crkvu, završio je svoj život u Rimu tijekom surovih progona kršćana pod carem Neronom, oko 64. godine. Prema drevnoj kršćanskoj predaji, Petar je osuđen na smrt raspećem. Međutim, smatrajući sebe nedostojnim umrijeti na potpuno isti način kao njegov Gospodin, zatražio je od krvnika da bude raspet naopako. Njegova smrt je surovo ispunjenje Isusovog proročanstva iz Evanđelja po Ivanu, gdje mu Isus govori da će u starosti “raširiti ruke svoje i drugi će te opasati i odvesti kamo ne želiš”.

Andrija Prvozvani: Smrt na križu u obliku slova X

Petrov rođeni brat, Andrija, propovijedao je Evanđelje diljem crnomorske regije, Balkana i Grčke. Uhićen je u gradu Patrasu. Guverner Egeas zahtijevao je od njega da prinese žrtve rimskim bogovima, što je Andrija odlučno odbio. Osuđen je na bičevanje, a zatim na raspeće. Poput svog brata, smatrao je da nije dostojan Kristovog križa, pa je raspet na križu u obliku slova X (koji se danas u heraldici i crkvi naziva Andrijin križ). Predaja kaže da je na križu visio živ puna dva dana, neprestano propovijedajući Krista okupljenom narodu sve do posljednjeg daha.

Jakov Zebedejev (brat Ivanov): Prvi apostolski mučenik

Jakov je jedini apostol čija je smrt izravno i eksplicitno zabilježena u Novom zavjetu. U Djelima apostolskim (12:1-2) čitamo kako je judejski kralj Herod Agripa I. “pogubio mačem Jakova, brata Ivanova” oko 44. godine. Rani crkveni pisac Klement Aleksandrijski prenosi jedno dirljivo svjedočanstvo o ovom događaju: čovjek koji je lažno optužio Jakova i doveo do njegovog uhićenja bio je toliko dirnut apostolovom hrabrošću i opraštanjem na suđenju, da je i sam tu na licu mjesta prihvatio kršćanstvo. Zbog toga je dobrovoljno pošao na pogubljenje i umro zajedno s Jakovom.

Ivan (Bogoslov): Čudo u Rimu i jedina prirodna smrt

Apostol Ivan, “učenik kojeg je Isus ljubio”, imao je jedinstvenu sudbinu. Prema ranoj predaji, Ivan je za vrijeme rimskog cara Domicijana bačen u kotao ključalog ulja pred rimskim Koloseumom. Međutim, Božjim čudom ostao je potpuno neozlijeđen. Prestrašen ovim događajem, car ga je prognao na zatvorski otok Patmos, gdje je Ivan dobio vizije koje je zapisao u Knjizi Otkrivenja. Kasnije je oslobođen i vratio se u grad Efez, gdje je umro prirodnom smrću u dubokoj starosti, kao jedini od prvotne dvanaestorice koji nije pogubljen.

Toma (Blizanac): Koplja u dalekoj Indiji

Toma, u narodu često nepravedno nazivan “nevjernim”, pokazao je možda i najveću hrabrost otisnuvši se najdalje od svih apostola. Njegova misionarska putovanja odvela su ga skroz do daleke Indije, gdje je osnovao crkve koje postoje i danas (Kršćani svetog Tome). Lokalna predaja kaže da je ubijen u blizini današnjeg grada Chennaija (Madrada). Tijekom jedne duboke molitve na planini, napala ga je skupina neprijateljski nastrojenih poganskih svećenika i usmrtila ga probovši ga kopljima s leđa.

Matej (Levi): Mučeništvo u Africi

Bivši carinik i sakupljač poreza, a potom pisac prvog Evanđelja, Matej, proveo je godine propovijedajući u Etiopiji i drugim dijelovima Afrike. Povijesni izvori o njegovoj smrti donekle se razlikuju, ali najprihvaćenija predaja kaže da je mučenički stradao u gradu Nadabahu. Nakon što je javno kritizirao lokalnog kralja zbog nemoralnog života i nečistih namjera prema jednoj kršćanskoj djevojci, kralj je poslao krvnika koji je Mateja ubio mačem (ili helebardom) dok je služio euharistiju pred oltarom.

Bartolomej (Natanael): Najsurovija smrtna kazna

Bartolomejeva smrt smatra se jednom od najjezivijih u povijesti kršćanskih mučenika. On je propovijedao u Indiji, Mezopotamiji i Armeniji. U Armeniji je uspio preobratiti tamošnjeg kralja Polimija, što je izazvalo stravičan gnjev kraljevog brata Astijaga. Astijag je naredio da se Bartolomej uhiti, živ odere (da mu se skine koža), a na kraju da mu se odrubi glava. Njegovo mučeništvo snažno je prikazano u umjetnosti, a najpoznatije je na Michelangelovom “Posljednjem sudu” u Sikstinskoj kapeli, gdje freska prikazuje Bartolomeja kako u ruci drži vlastitu odranu kožu.

Filip: Kamenovano raspeće u Frigiji

Apostol Filip je svoju službu vršio u Frigiji (današnja Turska), u gradu Hijerapolisu. Prema izvješćima, razbjesnio je lokalne stanovnike i vlastodršce jer je uništio hram posvećen obožavanju zmija i uspio preobratiti suprugu rimskog prokonzula. Zbog toga je osuđen na smrt. Bio je surovo bičevan, bačen u tamnicu, a potom raspet. Neki rani kršćanski izvori tvrde da je na križu bio dodatno kamenovan do smrti.

Jakov Alfejev i Šimun Zelot (Revnitelj)

Jakov Mlađi (Alfejev), kojeg crkvena tradicija često pamti po izuzetno asketskom životu, propovijedao je u Siriji. Prema predaji, pretučen je i na kraju kamenovan do smrti zbog propovijedanja Uskrsnuća. S druge strane, Šimun Zelot je prema najčvršćim predajama propovijedao u Perziji, gdje se sukobio s lokalnim magovima i poganskim svećenicima. Osuđen je na smrt i ubijen tako što je živ prepiljen pilom, što je bila poznata i surova perzijska metoda pogubljenja.

Juda Tadej i zamjena za Iskariotskog – Matija

Juda Tadej (koji nije Juda Iskariotski) pretrpio je smrt mučenika propovijedajući u Siriji i Perziji (često u društvu Šimuna Zelota). Njegov život okončan je pod udarcima toljaga i strijelama. Matija, čovjek koji je Božjom voljom i bacanjem kocke izabran zamijeniti Judu Iskariotskog (koji je nakon izdaje izvršio samoubojstvo), propovijedao je na Kavkazu i u Kapadociji. Židovski poglavari su ga u Jeruzalemu osudili na smrt kamenovanjem, nakon čega mu je odrubljena glava.

Apostol Pavao (Apostol pogana)

Iako nije bio jedan od prvotne Dvanaestorice, apostol Pavao je postao ključna figura ranog kršćanstva. Kao državljanin Rima, Pavao je imao privilegiju da ne može biti podvrgnut sramotnom pogubljenju na križu. Umjesto toga, pogubljen je u Rimu pod carem Neronom, oko 67. godine, tako što mu je mačem odrubljena glava na Ostijskoj cesti (Via Ostiensis).

Svjedočanstvo krvi koje traje i danas

Kada analiziramo životne krajeve ovih ljudi, postaje nam jasno da oni nisu bili samo filozofi koji su dijelili lijepe moralne pouke. Bili su živi svjedoci. Psihologija i povijest nas uče da ljudsko biće neće ići u stravičnu smrt, suočeno s pilama, kopljima, križevima i zvijerima, za nešto što intimno zna da je obmana ili izmišljotina. Ovi ljudi su radije birali smrt nego da se odreknu istine o uskrslom Kristu.

Krv Isusovih apostola postala je, kako je to rani crkveni otac Tertulijan zapisao, “sjeme Crkve”. Njihova smrt nije bila kraj, već trijumfalni početak širenja vjere koja je zauvijek promijenila duhovni horizont ljudske civilizacije. Za nas, pratitelje “Internet horizonata vjere”, njihova žrtva ostavlja jedno važno, osobno pitanje: Ako su oni, suočeni s najgorim mukama, ostali vjerni onome u što su vjerovali, na kakvo smo svjedočanstvo vjere mi danas pozvani?

Izvor: youtube.com

Vidi i ovo: Tko su bili Isusovi učenici?